Misteriozni princ Aleksandar Dabiša

Historijski izvori iz devedesetih godina 18-og stoljeća navode da je tadašnju Bosnu , koja je bila u sklopu Austro-ugarske monarhije pohodio potomak bosanske kraljevske dinastije Kotromanića.

Dakle, nije pitanje da li postoje živi preci koji su u direktnom krvnom srodstvu sa bosanskom kraljevskom lozom Kotromanića.
Pitanje je: „ Kada će se neko od njih pojaviti i tražiti svoja prava koja mu/joj po međunarodnom i nasljednom pravu sljeduju ? „

Princ Aleksandar Dabiša

Taj, kako navode historijski izvori,  „mlađi gospodin otmjena lica i držanja“  došao je u Sarajevo po preporuci Dr. Franje Račkoga, predsjednika tadašnje Jugoslavenske akademije nauka i umjetnosti. Predstavio se kao ruski knez Aleksandar Dabiša. Kako je tvrdio u razgovorima sa predstavnicima vlasti tadašnje BiH došao je u Bosnu, ne bi li saznao šta više o svom, kako ga je nazivao, »stareniku«, bosanskom kralju Stefanu Dabiši, čiji je on, tvrdio je, potomak u ravnoj lozi.
Sa ponosom je pokazivao svoj pečatni prsten s obiteljskim grbom, za koji se zahvaljujući materijalu u muzejskoj zbirci Zemaljskog muzeja u Sarajevu utvrdilo, da se zaista slaže s grbom kralja Stefana Dabiše. Tom informacijom kojom je potvrđena autentičnost grba knez je bio vrlo obradovan.

Osobe koje su ga bile u prilici upoznati opisuju ga kao vrlo skromnog, ugodnog i obrazovanog čovjeka koji je bio izvrstan slikar-akvarelist. Došavši iz Boke Kotorske u Bosnu donio je sa sobom i nekoliko svojih akvarela koji su objavljeni u časopisu „Nada“ i izazvali veliko interesovanje kako čitalaca tako i običnih građana Sarajeva

Princ  Aleksandar Dabiša je tražio historijske podatke o vremenu i o povodu, kojim se njegov praotac, kako je tvrdio iselio iz Bosne, prešao u Hrvatsku, odatler u Vlašku. Tamo je, po historijskim izvorima,  jedan Dabiša nosio čast vojvode. Na kraju je obitelj prešla u Rusiju, i tu se Dabišina loza sačuvala do 19-og stoljeća.

Kad se u Sarajevu saznalo, da je doputovao „neki princ Dabiša, potomak kuće Kotromanića“, bila je to za tadašnje vrijeme ogomna senzacija. Ljudi su se pitali ko je on, šta traži u Bosni i nije li to napokon neki pretendent na bosansku krunu?!
Princ Aleksandar Dabiša pritisnut uza zid ogromnim interesovanjem kojeg je izazvao njegov dolazak tačnije povratak „kući“ odao je pravi uzrok susreta sa Bosnom i Bošnjacima u njoj.
Po njegovim tvrdnjama on je bio ruski generalni konzul u Bejrutu, gdje mu klima, jer je bio slabih pluća ( vjerovatno TBC op.a.) nije nimalo pogodovala a kako je tadašnji ruski konzul u Bosni Bakunin trebao biti opozvan, došao je da vidi kraj i klimu te ako mu se svidi i pogoduje njegovom zdravlju i da ga eventualno zamijeni.
Što se tiče same geografije Bosne bio je više nego zadovoljan. Mežutim klimatski, Bosna mu se činila preoštrom te je odustao od prvobitne namjere i odlučio da  pokuša sreću naći u Davosu, u Švicarskoj. Kao razlog naveo je mogućnost propisnog liječenja dakle bolje medicinske skrbi.

Kad je princ Dabiša otputovao, često se prijateljima u Sarajevu, a kojih je stekao puno javljao iz Davosa ali i iz Rusije gdje se navodno vjenčao s nekom dvorskom damom ruske carice. Nakon sloma carske Rusije, kad su ruski emigranti poplavili Evropu, njemačke novine su pisale  da se u Berlinu nalazi neki mladi princ Dabiša, vjerojatno sin Aleksandrov i da radi kao šofer/vozač.

Da gdje ima dima, ima i vatre govori i histoprijski podatak da je Ćiro Truhelka cijelog svog života zastupao tezu da je iseljenik Dabiša, vjerojatno istovjetan s knezom Vukom Banićem Kotromanićem, koji je pred kraljem Ostojom morao bježati u Dubrovnik gdje je boravio kao emigrant i tek na savjet dubrovačkog vijeća prešao je u Dalmaciju, poslije u Hrvatsku da bi na kraju završio u Rusiji.

Bilo kako bilo, ostaje velika enigma cijele ove priče ja da li se radi o pretendentu, da li je u stvari obični trgovac kupio ili dobio na poklon prsten kojim dokazuje svoje kraljevsko porijeklo ( ako se uzme u obzir da su Rusi kako tvrde našu povelju Kulina Bana pronašli na pijaci I da je u nju bila zamotana riba za prodaju ?!), zašto je tako lahko odustao od mogućnosti da pokuša postati pretendentom, kakva je uloga Rusije u svemu tome a kava je uloga Dr. Franje Račkog hrvatskog historičara, kulturnog radnika i političara koji je bio očaran historijom Bosne ….
Sve su to pitanja, enigme na koje odgovore nećemo nikada dobiti. Međutim najveća enigma od svih ovih je : “ A šta ako se zaista uskoro pojavi potomak bosanske kraljevske dinastije koji bi pretendirao na bosansku krunu a time i na sve ostale statusne, kulkturne, materijalne … pogodnosti i prava koja mu time po automatizmu sljeduju!”.

Da li smo uopće kao narod spremni za bosanskog kralja ?!

U sljedećem tekstu ćemo vam ponuditi nekoliko mogućih opcija za potragu za nasljednicima bosanskog kraljevstva.