In upitnik veritas !

Novinari su posebna vrsta složenih organizama. Na stotine je vrsta i podvrsta ovih stvorenja čiji izgled,visina, način ishrane zavisi od klime, bogatstva ispaše, prirodnih neprijatelja, klime, migracija i mnogo čega drugog.

U skladu sa tim neki imaju duge prste, neki su debelokošci, neki gmižu i puze, neki su tihi a neki preglasni. Kod nekih su stomaci veliki, kod nekih polni organi mali. Pojedini pisci su ugojeni a opet gladni. Mali broj njih brzo prelazi kraće razdaljine. Vrlo su izdržljivi i dugovječni i često se kada ih neprijatelj napadne udružuju u čopor bez vođe te se svaki na svoj način, neoraganizovano brane od napada iz okruženja. Obično su formacijski postojeni tako da su u prvim odbrambenim redovima oni najglasniji. Zatim oni što napadaju samo ženke i grizu isključivo slabije od sebe. Potom oni sa najdužim vratovima a vrlo malom i uskom lobanjom. Prilagođeni za ulazak u uske rupe. Nakon njih na redu su “preletači” kraćih razdaljina, pa tek onda ugojeni a velikih očiju … U pretposljednjoj liniji odbrane su oni koji se na sve smješkaju, smjehulje dok posljednji red odbrane od neprijetalja kod ljudi koji pišu čine gmizavci i puzavci koji su u najvećoj mjeri hemafroditi.

Međutim svi ovi mutanti osim borbe između sebe za svog ljutog neprijatelja imaju jedan mali dio svoje vrste koja nije , naučno još nedokazivo zašto, mutirala te je ostala na istim princima, temeljima na kojima je ova profesija i postavljena prije stotina i stotina godina. Nemutirani pisci izgledaju čudno. Većinom ili imaju dugu kosu ili nemaju kose na glavi, povisoki su, nose naočale, sa građanima su prijatni u u razgovoru, nadareni su. Tijelo im je kupasto, oblije i mehko. U principu izgledaju kao zdrave jedinke od prije nekoliko stotina godina. Jedino ih tri sitnice odvajaju od gore navedenih mutanata.

Prva je zadebljanje na koži između kažiprsta i srednjeg prsta desne ruke.

Druga bitna sitnica je njegov jezik. Suviše prokrvljen, suviše mokar i crven, oštrih vrhova te kao takav na mali podražaj izlazi van iz usta i priča, debatuje, ruži, raskrinkava.

Treća je da ni jedan, ama baš ni jedan nije sisar nego se hrane onim što u prirodi nađu i ulove.

Znati profesionalno pisati, je nekada podrazumjevalo posjedovanje konkretnih vještina i morala, kako bi uopšte ušao u razmatranje za prijem u tu , tada je to bilo, časnu “pisarsku” službu.

Još su drevni vladari (i stare Bosne ! op.u.) , vjerovatno pod uticajem starogrčke civilizacije i antičkih filozofa pisali da “namještenici pisari” ( još prije doba mutacije!)  moraju poznavati deset stvari da bi radili taj posao.

1-morali su poznavati dubinu vode ispod zemlje

2-biti odlični u poznavanju i izvođenju vjersko-pravnih rješenja

3- pratiti solisticij tj. vrijeme kada Sunce u prividnom gibanju oko Zemlje postigne najveću pozitivnu deklinaciju (ljetna solsticijska točka), odnosno najveću negativnu deklinaciju (zimska solsticijska točka).Morali su znati shodno tome izračunati dužinu dana i noći.

4-izvanredno poznavati putanje sunca,mjeseca i zvijezda

5-znati zvjezdane konjunkcije i opozicije

6-biti ekspert u računanju tj. biti matematičar

7-poznavati geometriju

8-kalendar i dane u sedmici.Tačnije biti dobar u organizaciji svog i tuđeg vremena

9-biti agronom,ljekar i farmakolog i meteorolog

10-poznavati poeziju i rimu i biti kulturno obrazovan

No, tu nije kraj. Svaki činovnik bi trebao da je drage duše,fine i pristupačne naravi, da je pismen. Treba pisati to što mu je u srcu i na pameti, dakle ISTINU. Mora se isto čuvati od “objesti svog pera”.

Dakle, stupanjem na snagu Zakona o kleveti prvo u republici srpskoj pa onda i u ostalom dijelu države, dovešće do uništenja ovog nemutiranog i malobrojnog dijela populacije novinara/pisara nakon čega više ništa neće imati smisla. Ni istina, ni pravda, ni jednakost, ni ljudskost, ni bol, ni sreća ni tuga. Jedina konstantai ISTINA će biti pravopisni znak UPITNIK !