Kako su Bošnjaci katolici postali Hrvati

Biti bosanski Hrvat je etiketa relativno novijeg datuma, čija je pojava prekinula višestoljetno bošnjaštvo bosanskih katolika . I tako dokazi o vještačkom pohrvaćenju Bošnjaka katolika idu u nedogled dakle kraj 19 stoljeća je vrijeme agresivne propagande hrvatskih nacionalista iz Hrvatske na katolike u Bosni te se taj proces kro(hr)vatizacije definitivno zaokružuje tek oko 1930-ih godina.

O samim uzrocima te procesu kro(hr)vatizacije Bošnjaka katolika svjedoče nam istinski svjedoci tog procesa s kraja 19-og i početka 20-og stoljeća.

–Fra Antun Knežević – “Čast i poštenje obodvojici naših prijatelja, Srbu i Hrvatu. Mi njihovu narodnost ne preziremo, mi na njiha krivim okom ne gledamo, mi nikad nećemo zanijekati, da nijesmo od jugoslovenskog plemena, već baš hoćemo, da svakome jasno dokažemo, da smo mi Bošnjaci na prvom stepenu toga slavnoga roda. Ali uvijek ostajemo Bošnjaci kao što su nam bili i pradjedovi i ništa drugo. Dakle nek se dobro ogledaju po zemlji naša braća, koji toliko stoljeća u Bosni i Hercegovini stanuju i živu, a hoće da su Srbi ili Hrvati. Neka ovo lijepo prouče i promozgaju.”

–Fra Antun Knežević – “Nu ako nam je žao na Mađare, mnogo nam je žalije na njeku – čast i poštenje pravednima – jednokrvnu braću Srbe i Hrvate. Od ovih jedni nam rascijepiše Bosnu i Bošnjake, te rekoše da je Bosna do Vrbasa Srbija, a Bošnjaci da su Srbi; od Vrbasa pako Hrvatska i Hrvati; drugi da su u cijeloj Bosni samo Srbi, dočim četvrti proglasiše da su zgoljni Hrvati. Ovako dakle Bosna ponosna i Bošnjaci na glasu junaci kod ovakvih samo su prazna imena, izmišljotine od njekih zanešenjakah…”

–Fra Antun Knežević: “Mi bolnim srcem gledamo u dvoličnost naše visoke Vlade, koja naš jezik zove “Zemaljskim”, i dopušta da se njeki zovu “Srbi” a njeki “Hrvati” umjesto da pravedno, i iskreno rekne “zemlja Bosna”, “žitelji Bošnjaci”, a njihov jezik “bosanski”.

-Utemeljitelj hrvatskih propagandnih aktivnosti u Bosni bio je plaćenik hrvatske vlade – Stjepan Radić.  Sve do dolaska braće Radića u Bosnu, nijedan bošnjački katolik se nije izjašnjavao kao bosanski Hrvat. Propagandne aktivnosti braće Radića bile su usmjerene ka iskorjenjivanju termina Bošnjaci i ulijevanju hrvatske narodne svijesti među Bošnjake katoličke, ali i Bošnjake islamske vjeroispovijesti.

-Austrougarski diplomata A. Sheck 1911 god.:

“Kad se pitanje postavi katoličkom seljaku “šta je on”, on stidljivo odgovara da je katolik. Ni od jednog bosanskog seljaka nisam čuo da je Hrvat.”

-Bošnjak katoličke vjeroispovijesti Ivan Frano Jukić dao je zabilježiti da u Bosni, u 19. vijeku, “katolici ne znaju šta znači riječ Hrvat, a kamoli da se oni osjećaju pripadnicima hrvatske nacije”.

-Izlaganje Antuna Radića u „Domu” 10.11.1904 god.:

“Lako vam je danas govorit moj gospodine! Ali da ste vi još prije 20 godina došli tamo dalje u Hrvatsku, npr. u Vinkovce, pa da ste rekli da ste Hrvat i da su oni ljudi tamo Hrvati- vi biste sretni bili kad bi vam se sav svijet smijao  jer biste lako bili dobili i batina. Ali nije tako bilo samo među gospodom, nego još više među seljacima: i to su bili ´Rašci´ i ´šokci´- a Hrvatima kakovim ni traga. A tko je to učinio, da su danas i gospoda po Slavoniji većinom Hrvati, te ime i seljaka koji ponosno kažu da su Hrvati, hrvatski seljaci? Tko je to učinio? Tko je te Hrvate tako rekuć stvorio? To je učinila Stranka prava. Nauka Ante Starčevića ona je od nesvjesne mase stvorila Hrvate! Tako je to moj gospodine a lako vama danas govoriti!”

-U svom izvještaju koji je objavio u “Zborniku za narodni Život i običaje Južnih Slavena” (1899 god.) Antun Radić  kaze da se “na dosta mjesta dovoljno i nehotice uvjerio da je ime hrvatsko po Bosni i Hercegovini seoskom svijetu posve nepoznato.”

–Matija Katančić hrvatsk sveštenik :

“Uvjerićeš se najzad da se hrvatsko ime u Dalmaciji, Bosni i Srbiji naročito propagiralo  ali se ilirski narodi u ovom predjelu nikada nijesu tim imenom nazivali“.

-Kako u svojoj knjizi „Bosanski Hrvati: Esej o agoniji jedne evropsko-orijentalne mikrokulture“ piše Ivan Lovrenović, među “običnim“ katoličkim pukom u Bosni i Hercegovini, jednako kao i među inteligencijom predvođenom franjevcima, sve do katoličkih velikohrvatskih akcija pod vodstvom Josipa Stadlera osjećala se bošnjačka nacionalna svijest, i ona se još zadržavala sve do zamaha hrvatskog nacionalno-socijalnog pokreta pod vodstvom Stjepana Radića. Ne dakle samo bošnjaštvo kao oznaka pripadnosti zemlji Bosni nego kao nacionalni osjećaj, nacionalno opredjeljenje.

-Ilija Garašanin, Načertanije (1844); Tvorac programa Velike Srbije, jedan od ’največih Srba’ u istoriji, nije znao za bilo kakve Srbe u Bosni i Crnoj Gori! Njegove rijeći, vrlo jasne: …'Na istočnog veroispovedanija Bošnjake veći upliv imati neće biti za Srbiju težak zadatak’.

-Ljetopis matice srpske 1825 god.: Bošnjaci žive izmeđ DRINE, VERBASA, SAVE, DALMACIE I HEMA, čislom (brojem) 450.000. Ispovjedaju ili islam ili su rimokatolici ili pravoslavni.

-Thomas Gordon „History of the Greek revolution” (1839 god.): Prema najautentičnijim procjenama, 1/3 Bošnjaka su muhamedanci, a preostale 2/3 su gotovo podjednako raspoređene između grčke i latinske crkve.