Gatačko govedo

Gatačko govedo je bosanskohercegovačka autohtona pasmina domaćeg goveda. Nastala je u okolini Gacka križanjem bosanske buše prvo sa viptalskim i montaflonskim bikovima, a kasnije sa oberintalskim bikovima. Ova pasmina goveda ima karakterističnu sivu boju.

Domovina gatačkog goveda je širi region Gacka kao planinski region Hercegovine sa prosječnom nadmorskom visinom oko 1.200 m nadmorske visine, sa surovom kontinentalnom klimom prosječne temperature oko 8°C, sa dugom hladnom zimom i kratkim toplim ljetom, te godišnjom količinom padavina od oko 1600 mm.Prosječan proizvodni vijek gatačkog goveda je 7-8 (ima grla i sa 15 laktacija). Proizvodnja mlijeka je oko 3.600 kg na farmi, dok u privatnom uzgoju ima i grla sa više od 4.500 kg mlijeka, sa 3,9% masti i 3,4 bjelančevina.Masa tijela krava je 470-500 kg, visina grebena 125 cm, dužina trupa 150 cm, prirast od 0.9 kg kod ženskih pa preko 1,2 kod muških. Vijek prvog pripuštanja kreće se od 15 do 22 mjeseca, a prosječna težina novorođene teladi je oko 34 kg. Inače, priča o gatačkom govedu počinje s aneksijom Bosne i Herecegovine od strane Austrougarske monarhije. Stočarska politika austrijskih vlasti, a posebno u govedarstvu, bila je da se što prije poveća prosječna proizvodnja mesa, mlijeka i drugih proizvoda, odnosno tjelesna masa goveda. Da bi se to postiglo, bosanska vlada je pozvala prof. dr Leopolda Adametza da predloži smjernice za unaprijeđenje govedarstva. On je nakon utvrđivanja stanja na terenu svoje prijedloge iznio u posebnoj raspravi štampanoj kao manuskript u Bremenu 1892. godine pod naslovom “O sredstvima i putevima za unaprijeđenje bosanskohercegovačkog govedarstva”.
Adametz je predložio da se u procesu križanja sa bušom koristi današnje sivo alpsko govedo, koje je također sitnije građe od drugih inostranih pasmina, skromno, otporno, adaptibilno i relativno dobre mliječnosti. Preporuke Adametza su djelimično prihvaćene.
U radu na oplemenjivanju buše od 1887. godine središte uzgojnog rada je bila Stočarska stanica u Gacku. Iste godine uvezeno je 300 bikova sive alpske viptalske pasmine, koji su veličinom, tjelesnom masom i skromnošću u ishrani odgovarali gatačkom kraju. Od 1905. godine kastriraju se bikovi bušaci, sa ciljem isključivog pripusta samo viptalskih bikova. Poslije Prvog svjetskog rata za područje Gacka nabavljeni su bikovi montafonskog goveda. U ovom procesu značajnu ulogu je odigrala Stočarska stanica u Gacku, putem koje se kasnije vršila i edukacija stočara i to tipa današnjeg koledža, gdje su se mladi stočari educirali besplatno 3 godine (teoretski i praktično) uz uslov da nakon školovanja otvore govedarsku farmu i educiraju stočare u svom selu.
Gatačko govedo je 1950-ih godina činilo 90% cijelokupnog fonda goveda ovog regiona. Pasmina se proširila i na područje Crne Gore, Dalmacije i sjeverno preko Kalinovika sve do Sarajeva.
Po riječima stručnjaka sa Veterinarskog fakulteta u Sarajevu, osim što predstavlja kulturno blago BiH, gatačko goveče nudi mogućnost da se od njega dobije goveče primjereno domaćim uslovima klime i hranidbenih mogućnosti, a koje se već odlikuje skromnošću, izdržljivošću i odličnim zdravljem. Smatraju da je neophodno osnovati udruženje uzgajivača preko kojeg bi se odvijale aktivnosti na unaprijeđenju uzgoja pasmine. Poznajući stepen educiranosti domaćih farmera, mogućnosti obezbjeđenja stočne hrane, mogućnosti smještaja i njege, mišljenja su da je kroz izvjestan vremenski period organiziranjem uzgojnog centra i uz primjeren uzgojno-selekcijski rad moguće proizvoditi dovoljno podmlatka koji bi se distribuirao u brdsko-planinska područja u BiH sa skromnim hranidbenim potencijalima u toku cijele godine.
Danas se na području Gacka, Nevesinja, Bileće, Berkovića i Kalinovika uzgaja oko 8500 grla gatačkog govečeta. Zastupljeno je kako vještačko osjemenjavanje tako i prirodno parenje. Najveći broj grla nalazi se u Gacku, gdje su i najbolji proizvodni rezultati.