Nastanak Bosne i Bošnjana

Pred nama je, nakon stoljeća uništavanja naše historije, prisvajanja naših kraljeva, otimanja našeg nacionalnog blaga i teritorije, ratova i genocida nad Bosnom i dobrim Bošnjanima, urbicida, kulturocida i elitocida težak posao povratka „na staro“. Posao vraćanja našeg slavnog imena, naše kulture a prvenstveno osjećaja priipadnosti jednom bošnjačkom narodu bez obzira na vjeru.

Mr. Hakija Zoranić, historičar i publicist, rođen je 02. septembra 1933. godine u Obruvu kod Bijelog Polja u Sandžaku. Nakon završetka Geodetske vojnu akademiju u Zemunu profesionalno je radio u Vojnogeografskom institutu u Beogradu.1970. godine vanredno uz rad završava FPN u Sarajevu i dobija zvanje diplomirani politolog. Od 1975. godine zaposlen je na Tehničkoj vojnoj akademiji i Vojnotehničkom fakultetu u Zagrebu.Tamo je i magistrirao. Gdin. Zoranić je publicista, autor mnogobrojnih tekstova, referata i naučnih radova o historiji Bosne i Bošnjaka. Posebno ističemo njegovu knjigu „ O etnogenezi Bošnjana“. Iz intervjua, koji je dao za medije prije skoro 10 god., a koji prenosimo sa stranice www.orbus.be , prenosimo najinteresantnije dijelove.

Pilav H.: U toku istraživanja na kakve ste to neistine naišli i koji su uzroci ratova i genocida?

Zoranić H.: … Osvajački krugovi iz Beograda su prilikom operacionalizacije projekta Ilije Garašanina 1852.g. izmislili neistinitu tezu koja glasi: ” Prilikom doseljavanja Južnih Slavena na Balkansko poluostrvo, Srbi su naselili sve od rijeke Cetine kod Zadra pa do Bugarske. Tako da današnji narodi na tome prostoru : Bosanci, Crnogorci, Makedonci nisu imali od koga nastati osim od Srba”. U toj tezi se sadrži i ona da su muslimani “Srbi islamske vjere”, te je BiH “srpska zemlja”.
Ubrzo su hrvatski osvajački krugovi iz Zagreba izmislili kontra tezu koja glasi: ” Prilikom doseljavanja Južnih Slavena na Balkansko poluostrvo, Hrvati su naselili sve od Istre do Drine, te je BiH, ‘hrvatska zemlja’ “, a muslimani “Hrvati islamske vjere”.

Pilav H.: Zar te teze zaista nisu tačne?

 Zoranić H.: … U staroj postojbini Slavena nije bilo imena Srbi niti Hrvati! Kada bi to bilo tačno onda bi to onovremeni grčki, rimski i arapski historičari: Prokopije,  Herodot, Tacit, Mavrikije, Ibrahim Ibn Jakub i Masudije napisali doseljavanje Srba i Hrvata na Balkansko poluostrvo, ali ne oni su pisali samo o doseljavanju Južnih Slavena na Balkansko poluostrvo.

Pilav H.: Do kakvih ste rezultata došli, ko je zapravo naselio današnje oblasti Bosne i Hercegovine?

Zoranić H.: Veliki Slovenački istoričar prof. dr. Bago Grafenauer, pa za njim Leo Margetić koji su se ozbiljno bavili istraživanjem doseljavanja Južnih Slavena na Balkansko poluostrvo, konkretno za BiH, pišu slijedeće, parafraziram: ” Napadi dijela J. Slavena i avarskog plemena (turskog porijekla) Kutrigura na veliki dio Ilirikuma tj. današnje Bosne, desili su se tri puta. Prvi put 567.g. tada su samo prošli ka moru u Dalmaciju, drugi put 587. kada su ih Iliri opet protjerali ka Dalmaciji i treći put 605.g. Od tada do oko 635.g. gotovo stalno su ratovali sa Ilirima. Otjerali su Ilire u brda i planine, pa su od tada počeli živjeti tu dijelovi Ilira, Južnih Slavena i Avara. Dakle dijelovi triju naroda“.
Rezultati istraživanja i nalazi pomenutih profesora potvrđeni su od strane prof. Kronštajnera, Kunstmana i V. Pobla na naučnom skupu u Stip Cweldu u organizaciji Akademije nauka Austrije 1982.g. na temu: Bavarci i njihovi susjedi…

Pilav H.: Kako je zapravo nastalo ime BOŠNJANI i BOSNA?

Zoranić H.: Navedeni dijelovi triju naroda ( Iliri, J. Slaveni i Avari) su se vremenom pomirili, počeli međusobno razmjenjivati brdsko planinske stočarske proizvode za ravničarske, međusobno se miješati po zakonima života: identifikacije asimilacije i dr. vremenom je došlo do simbioze. Dijelovi navedena tri naroda stopila su se u jedan narod koji će u daljim društvenim procesima dati sebi ime po rijeci Bosni Bošnjani. Po istoj rijeci u daljim procesima dati će i zemlji ime Bosna. Kada su kasnije osnovali državu dali su joj ime Bosna.
Dalje, kad je kod njih dospjelo manihejsko učenje i vjerovanje osnovali su manihejsku Crkvu bosansku. Manihejci su idući od Perszije preko Grčke još u IX st. stigli u Bosnu i donijeli jedan oblik starogrčkog pisma, starijeg i od ćirilice i od glagoljice, dali su mu ime Bosančica. Dakle nije ni srbijančica ni hrvačica nego BOSANČICA.
Bošnjani su iznjedrili bosansku vladarsku dinastiju KOTROMANIĆA. Svi vladari Bosne su Bošnjani Kotromanići. … Od pada kraljevine Bosne od 1463. godine do njene okupacije od strane Austo-Ugarske 1878. godine Bošnjani su se, iz nekog razloga, nazivali BOŠNJACI. Što se radi o samo jednom slovu zamjene i to Bošnjaci SVE TRI VJERE! Bošnjaci pravoslavci, Bošnjaci katolici i Bošnjaci muslimani.
Za ovo treba vidjeti i Načrtanije Ilije Garašanina u njemu piše da su se svi stanovnici Bosne zvali Bošnjaci, stim da su bili Bošnjaci sve tri vjere…

Pilav H.: Hoćete li molim Vas još malo opširnije kazati o Bošnjanima?

Zoranić H.: …  Važno je da kažem da niti jedan bosanski vladar nije bio ni Srbin ni Hrvat. Svi su bili BOŠNJANI ! Šta više, sve do bosanskog kralja Tomaša i njegova sina Stepana Tomaševića, kad je Tomaš zbog niza nepovoljnih okolnosti ucijenjen morao preći iz krstjana u katolike 1445.g., svi drugi vladari su bili manihejci krstjani tj. vjernici Crkve bosanske. Jedino su Stepan II Kotromanić i Tvrtko I Kotromanić bili toliko mudri da su se tokom vanjske politike stranim državnicima kazivali katolicima, a kod kuće su stalno bili vjernici Crkve bosanske, koju su pazili i mazili kao značajan stub bosanske države.

…

Pilav H.: Je li se ime Bošnjaci tokom osmanske vladavine Bosnom odnosilo samo na muslimane?

Zoranić H.: Ne, nikako! To ime su ponosno nosili i katolici i pravoslavci. To između ostalih dokaza piše u tački 6 Načertanija Ilije Garašanina. Takođe brojni franjevački Vikari i pisci iz Bosne pišu da su se bosanski katolici ponosno zvali Bošnjaci…

Pilav H.: Znači li to da i današnji bh Srbi i bh Hrvati kao i Bošnjaci potiču takođe od srednjovjekovnih Bošnjana, odnosno od kasnije nazvanih Bošnjaka?

Zoranić H.: Da, naravno svi oni starosjedioci autohtoni pravoslavci i katolici, potiču od Bošnjana, odnosno od Bošnjaka, osim onih što su doselili iz Srbije, Crne Gore i Hrvatske, ali i oni su se vremenom po osnovu vjere asimilirali u pravoslavne Bošnjake , odnosno u katolike Bošnjake.  Sva moja istraživanja su pokazala da su Bosanci sve tri vjere stvarno braća. Osvajački krugovi, pretendenti na Bosnu i Hercegovinu iz vana su nam razbili to bratstvo.

Pilav H.: Šta biste naročito naglasili da je Bošnjane razlikovalo od susjednih Srba u Srbiji i Hrvata u Hrvatskoj?

Zoranić H.: Bošnjani su od oko sredine VIII st. pa tokom svog razvoja imali:

1. Same sebe kao narod;

2. teritoriju Bosnu;

3. državu Bosnu, koja je osim dvije do tri kratke epizode tokom cijelog srednjeg vijeka nezavisna, suverene banovina do 1377.g. Od 1377.g. do 1463.g. kraljevina;

4. bosanski jezik;

5. pismo bosančicu, koje nije ćirilica, koje nije ni srbijančica (ćirilica), ni hrvatčica glagoljica;

6. manihejsku Crkvu bosansku, čiji su se vjernici zvali krstjani;

7. stećke – nadgrobne spomenike svojstvene samo Bošnjanima, a u prelazno vrijeme nakon pada Bosne 1463.g. oni Bošnjani koji su prešli u pravoslavce nastavili su jedno vrijeme i dalje podizati stećke i u njih uklesavati krstove i dr…. Oni Bošnjani koji su prešli u katolike takođe su nastavili podizati stećke i na njima urezivati križeve. I oni Bošnjani koji su prešli u islam nastavili su takođe podizati stećke i na njima uklesavati mjesec i zvijezdu.  Dakle vidimo da su Bošnjani imali sve, čak i više karakteristika svog identiteta od susjednih naroda.

Šta reći nakon ovog intervja. Pred nama je, nakon stoljeća uništavanja naše historije, prisvajanja naših kraljeva, otimanja našeg nacionalnog blaga i teritorije, ratova i genocida nad Bosnom i dobrim Bošnjanima, urbicida, kulturocida i elitocida težak posao povratka „na staro“. Posao vraćanja našeg slavnog imena, naše kulture a prvenstveno osjećaja priipadnosti jednom bošnjačkom narodu bez obzira na vjeru. Težak posao odbrane Bosne od rigidnih nasrtaja komšija/susjeda na biće Bosne. Biće teško ali ćemo uspjeti. Uspjećemo jer ovo što pišemo i govorimo je istina i historijski fakat.