Šta je skriveno u Vatikanskom tajnom arhivu?

Uprkos tvrdnjama da Papa tj. Vatikan ima dokaze o vanzemaljcima i demonima ušuškanim u vatikanskim katakombama, istina tajnih arhiva je mnogo realističnija. Zbog toga je i mnogo zanimljivije.

Misterija i intrige okružuju Vatikan. Ljudi se neprestano pitaju, traže odgovor na pitanje : „Šta stvarno leži skriveno u Vatikanskom tajnom arhivu? Da li su to nebrojeni dokazi o prethodnim razvijenim civilizacijama, našim praocima koji su možda bili na većem stupnju razvoja nego mi danas ? Da li se tamo nalazi odgovor na pitanje našeg postanka, skrivene historije, astečko i egipatsko blago neprocjenjive vrijednosti? Da li ćemo naći odgovor na pitanje kakva je uloga Vatikana bila u odnosu prema Bosni, Bošnjanima? Šta se zaista desilo sa kraljicom Katarinom ( namjerno ne kazem posljednja bosanska kraljica ! )? Zašto našem kralju Stjepanu Tomaševiću na njegov vapaj ili zvanično pismo papi iz 1461. godine niko od europskih vladara nije ni odgovorio, a kamoli poslao pomoć?“

Jedina podrška iz Vatikana je bila papinska kruna kojom je okrunjen za kralja. Možda Vatikan zna gdje se nalazi naša kraljevska kruna. ( Možda baš u riznicama Vatikana jer Tomašević je bio jedini kralj Bosne okrunjen krunom iz Vatikana op-a.! ). Odogovori na pitanje zašto je Zapad tada, baš kao i uvjek do sada pa i u novijoj hiostoriji (na)pad Bosne ravnodušno promatrao?

“I moja će propast povući za sobom i mnoge druge.

Dođe glas Kraljevstvu mi kako Car Turski Muhamed namjerava dojdućeg ljeta udariti s vojskom na mene i da je zato sve potrebno prigotovio. Tolkoj sili Turačkoj ja sam ne mogu odoljeti. Umiljeno sam molio Ugarsku i Bnetačku gospodu i Jurija Kastriota jeda bi mi u ovoj nevolji pohitali u pomoć, što molim i tebe, svepoštenog, uzmožnog i prosvijetlog gospodina i oca.

Ja ne ištem zlatnih brda, ali bih bio rad da moji neprijatelji kao i ljudi u mojoj zemlji uznaju kako mi tvoja pomoć neće uzmanjkati.

Jere, ako Bošnjani budu vidjeli da u ovoj rati neće biti sami i da će im mnogi ini pomoći – hrabrije će u rat iti i vojevati, a tagdi i Turačka vojska neće bez straha u moje vladanje naprasno ulisti.

Prilazi u moju zemlju su veoma teški, a tvrde na mnogim mjestima nedobitne, ter ne dopustaju da se prodre u moje Kraljevstvo……

…...Kad bi se Turčin zadovoljio samo mojim kraljevstvom i kad se ne bi uvlačio dalje,tražeći jos više,možda bi se  moglo podnijeti  što ja jedini propadam i možda ne bi bio red da se drugi dijelovi kršćanstva izlazu naporima da bi mene obranili…….

…..Stoga,ako pobijedi mene,pobijednik će okrenuti svoje oružje na Ugare i Dalmatince,mletačke podložnike,i preko kranjskog područja nastojati da prodre u Italiju……Otac se ustručavaše da ne izazove protiv sebe mržnje Turaka; bijaše nov kršćanin i nije još izagnao maniheja (patarena) iz kraljestva……

……Za života moga oca bio si naredio da mu se pošalje oružje, skupljeno za križarsku vojsku a spremljeno u Dalmaciji u mletačkoj ruci; ali to nije mletačkom vijeću bilo po volji; zapovijedi da se sada meni pošalje……Još molim da izašalješ poslanika također u Ugarsku, koji će moju stvar kralju preporučiti i naputiti ga da sa mnom pođe u vojnu. Tim se načinom može Bosna spasiti, inače će propasti…..Kada bi Muhamed samo moju kraljevinu tražio, a ne bi htio dalje poći, onda bi me mogli sudbini prepustiti, te ne bi trebalo uzbuniti ostalo kršćanstvo radi moje obrane. Ali nezasitljivo vlastoljublje nema granica; nakon mene napast će na Ugarsku i Dalmaciju, potčinjenu Mlecima, i preko Kranjske i Istre potražit će Italiju koju želi svladati. I o Rimu često govori te mu onamo srce čezne. Ako on nemarom kršćana moju kraljevinu osvoji, naći će najprikladniju zemlju i naj zgodnija mjesta da ispuni svoju želju. Ja prvi dočekujem buru, a za mnom će Ugri i Mlečani i ostali narodi okusiti svoju sudbinu…..

…..Ovo ti javljam,uvjeren da ti  to treba reći,da me jednom ne mogneš koriti zbog nemarnosti,što ti to nisam rekao.Moj je otac davno prije najavio Nikoli,tvom predhodniku,i Mlečanima,nevolje koje će zadesiti Konstantinopol,ali mu nisu vjerovali.Zbog toga je kršćanstvo,na svoju neizrecivu štetu,izgubilo carski grad,sjedište patrijarha,uporište Grcke.Sada ja tebi velim,ako mi pružite pomoć,spasit ću se od neprijatelja,inače ću propasti.A moja će propast za sobom povući mnoge.

Ovo je,ukretko sažeto,ono što je Stjepan imao reći tvojoj svetosti.A ti,koji si otac kršćanske vjere,pruži mu pomoć i savjet…”

Ovo ti doglasuje Stjepan; ti, koji si otac kršćanstva, daj savjet i pomoć.

 Stjepan Tomašević Kotromanić, dio pisma upućenog papi Piju II., 17. oktobra 1461. god.

Ako su iz Venecije 14. juna 1463. godine pisali da je “pred očima svijeta izgorjelo jedno ugledno kraljevstvo” zašto su to dozvolili ? Ne vjerujem da je to bilo zbog Bogumilstva kao zvanične vjere u Bosni. Jer da su tada pomogli Bosni politička karta svijeta bi danas izgledao sasvim drugačije.Odgovori na ove zakulisne igre se zasigurno kriju u kilometarski dugim podzemnim hodnicima i katakombama tajne riznice Vatikana.

Uprkos tvrdnjama da Papa tj. Vatikan ima dokaze o vanzemaljcima i demonima ušuškanim u vatikanskim katakombama, istina tajnih arhiva je mnogo realističnija. Zbog toga je i mnogo zanimljivije.

Archivum secretum apostolicum vaticanum

Mnogima je nepoznato da je stvarni naziv vatikanske arhive “archivum secretum apostolicum vaticanum”. ‘Secretum’ na latinskom ne znači “tajna“ kao što mnogi pretpostavljaju. Preciznije prevedeno to znači “lično” ili “privatno”. Arhive Vatikana su zapravo sačinjene od privatnih pisama, historijskih zapisa te mnogobrojnih bilo otetih (u krstaškim ratovima) bilo poklonjenih (otkriće Amerike ! ) historijskih artefakata, nakita, oružja … papske prepiske i to u periodu 14. Stoljeća pa naovamo. Obzirom da je proces suđenja vitezovima Templarima završen upravo u tom stoljeću mnogi autori katanac na arihi Vatikana povezuju sa onim što su Templari otkrili a što je crkva htjela sakriti od običnog naroda. Međutim, zvanično, 2012 godine Vatikan je proslavio 400-tu godišnjicu osnivanja arhive.Samu arhivu zvanično je osnovao Papa Pavao V.Papa koji je očito imao osjećaj za historijsku važnost papske prepiske i znao je da takve dokumente treba sačuvati. Od tada se Vatikan  odlučuje za tajnovitost, strogu kontrolu svega što se čuva u riznicama smatrajući da “obični” ljudi ne bi trebali biti u prilici čitati riječi koje su razmijenili kraljevi i pape.

Pristup privatnim arhivama

Tek je 1881. papa Leo XIII. omogućio istraživačima da pogledaju dio sadržaja arhive. Međutim, ni tada kao ni sada nije bilo jednostavno pregledati bilo koji dokument iz arhive. Sama procedura se nije mnogo promijenila u posljednjih 200 godina. Prije svega, novinarima, studentima i historičarima-amaterima ( koji nisu pod “šapom” zvaničnih institucija I koji misle svojom glavom, nije dat pristup.Jednom kada zainteresirana stranka dokaže da je dovoljno ozbiljan naučnik, dobijaju se akreditivi koji se moraju obnavljati svakih šest mjeseci. Za ulazak u arhivu naučnici ulaze kroz Portu Sant'Anu, zatim prolaze stroge kontrole  švicarske gard ili papine garde, prolaze kroz Cortile del Belvedere i tek tada predaju svoje akreditive. Nakon toga prolazne ponovo stroge kontrole svake vrste. Interesantno je da se godiđnje izda samo 1000 dozola za probrane stručnjake.Nakon što prođu sve to I dobiju zeleno svjetlo za ulazak, naučnici moraju zatražiti koje konkretne dokumente žele pregledati. Dozvoljeno im je da traže samo tri dnevno. Dakle, umjesto da mogu da nasumično prebiru po sadržaju arhive, moraju birati članke iz kataloga u kojima su predmeti upisani na italijanskom ili latinskom jeziku. Ovi katalozi su prilično impozitan s obzirom da arhivi sadrže “više od 100 km” polica i dokumenata koji datiraju iz osmog vijeka”. O starijim artefaktima, predmetima I spisima u pomenutiom katalogu nema ni riječi što znači samo jedno. Brižljivo se kriju od pogleda običnih ljudi.Ako akreditovani naučnik za samo nekoliko minuta shvati da ono što traži nije u zatraženim fasciklama prisiljeni su da se spakuju I napuste prostorije Vatikanske riznice. Bez obzira da li su dosli iz Italije ili Australije.  Fotografisanje, snimanje i pravljenje bilo kakvih kopija nije dozvoljeno naučnici tj. historičari većinu vremena provode u čitaonicama.

Šta se sa sigurnošću može reći da Vatikanski arhiv sadrži .

Ako je osoba dovoljno sretna ( podobna op.a. ) da dobije pristup Vatikanskom arhivu, on ili ona bi mogli da gone takve historijske dragulje kao što su:

-Svitak dug 197 stopa (60 metara) koji sadrži minute suđenja Vitezova Templara, koje je trajalo nekoliko godina počevši od 1307.
-Inter caetera , papina bula koji je 1493. izdao papa Aleksandar VI koji je podijelio svijet između Španaca i Portugalaca
-Pismo Mikelanđela Papi Juliju II
-Bula pape Lea X iz 1521. Kojim ekskomunicira Martina Lutera
-Peticija iz 1530. godine koju je Henrik VIII poslao papi Klementu VII kako bi zatražio poništenje kraljevog braka s Katarinom Aragonom, koja uključuje potpise i pečate preko 80 engleskih lordova i svećeništva
-Pismo papi Sixtusu V od Marije, kraljice Škota moleći Crkvu da interveniše malo prije njenog pogubljenja
-Bilješke koje se ticu suđenja protiv Galilea iz 1633.
-Pismo papi Nevinom X od Velike Carice Wang iz Kine
-Pismo pape Klementa XII sedmom Dalaj Lami u kojem se traži zaštita za franjevačke misionare na Tibetu.
-Pisma i Abrahama Linkolna i Džefersona Dejvisa (oba napisana 1863.,) u nastojanjima da papa Pio IX djeluje u korist Unije odnosno Konfederacije

Papa Pio XII u Ligi sa nacistima?

David Kertzer, historičar sa Univerziteta Braun, uspio je ispitati dokumente iz vladavine pape Lija XII (1922 – 1939). On je zaključio da je papa “sklopio dogovore s Mussolinijem kako bi zaštitio crkvu u zamjenu za šutnju o antisemitizmu pod pokroviteljstvom države .Javnost je vršila pritisak na Papu Franju da u potpunosti učini dostupnim sadržaje koji se tiču Pape Cija XII (1939 – 1958) kako bi svijet mogao konačno saznati da li je crkva kolaborirala sa nacistima tokom drugog svjetskog rata.Neki kažu da je pomenuti Papa podržavao Hitlera. Drugi kažu da je Papa radio protiv nacista i pomogao da se sakriju Jevreji i druge mete nacističke agresije.

U martu 2020. papa Franjo je učinio “temeljnu dokumentaciju Cija XII. pontifikata” dostupnom historičarima, govoreći da se crkva “ne boji historije”. Kada su pojedini historičari bili u prilici procjeniti vrijednost ponuđenih spisa u arhivama rekli su da bi “najvjerovatnije trebale godine da se procijeni materijal koji je Vatikan ponudio na raspolaganja”, piše Katolik Reporter .

Prema papi Franji, Vatikanski arhiv više nije ‘tajna’, umjesto toga su ‘apostolski’. Godine 2019. odlučio je promijeniti titulu Vatikanskog tajnog arhiva u Vatikanski apostolski arhiv.

Papa je svoju odluku donio na osnovu potrebe da se upozna sa modernim razmišljanima današnjeg čovjeka koje često povezuje riječ secretum sa idejama o misterijama,vanzemaljcima i skrivenim artefaktima zaključanim u trezorima Vatikana.

Ipak, ova kozmetička promjena nije ništa drugo do ublažavanje bijesa javnosti koja je I dalje uvjerena da Vatikanski arhiv ostaje Papin privatni arhiv, “podložan samo njemu i njegovom isključivom vladanju.

A mi?

Da li će se u skorijoj budućnosti promjeniti mišljenje pape i arhive biti otvorene za obične građane… teško!

Da li bi BiH mogla zvanično zatražiti uvid u određena pisma, prepiske između zvaničnika Vatikana i bosanskih kraljeva i banova … mogla bi.

Da li bi smo tada više znali o našoj slavnoj historiji, o odnosu Zapada prema nama, o našem porijeklu … da, sigurno.

Kome bi to odgovaralo… nikome. Pa čak ni Bošnjacima jer naša državotvorna svijest, bošnjačka zajednica, globalna i lokalna politička situacija ne bi nam dozvolila da tu istinu prihvatimo i djelujemo shodno današnjem trenutku a u korist Bosne i Bošnjaka.