Hej Slov(ac)eni

Starije generacije će se sigurno prisjetiti kako su u bivšoj Jugoslaviji tokom raznih svečanosti, prigodnih datuma i kultrno-sportskih manifestacija od „opšteg društvenog značaja za socijalistički sistem „ stojeći prkosno, uspravno i gordo sa rukom na srcu i osjećajem jedinstva i zajedničkog okusa antifašizma na našim usnama svi zajedno pjevali himnu tadašnje države.

Tada nas je muzika i tekst himne pripremalo za nove borbe protiv mrskog nam fašizma. Tada a i sada, nebrojene generacije su odgajane da nas upravo ova pjesma  predstavlja u najboljem antifašističkom svjetlu. Pa čak i danas, mnogi jugonostalgičari, sa suzom u oku slušaju himnu bivše nam zajedničke domovine i prisjećaju se kako su nenaoružani Slavko i Mirko sa usklikom „Nikad robom  (više ! )“  goloruki uništavali njemačke i italijanske tenkove, kao oličenje imperije koja je odlučila uništiti nedužne narode Balkana.

Međutim malo njih zna da je himna „Hej Sloveni“ ustvari doslovno prekopirana od jedne fašističke tvorevine. Naime , u periodu od 1939 do 1945 god. himna pod nazivom „ Hej Slovaci“ bila je „prva pjesma” novoosnovane klerofašističke Slovačke Republike. Pjesmu je još 1834 god. u Pragu napisao slovački svećenik Samuel Tomašik i korištena je tokom postojanja pomenute nacističke tvorevine. Slovačka Republika je također specifična po tome što je bila jedina marionetska država fašističkog Trećeg Rajha kojom je upravljao visoki dužnosnik katoličke crkve, monsinjor Jozef Tiso, slovački katolički svećenik. Mada većina autora tvrdi da je himna nastala kao rezultat panslavenskih kretanja i nastojanja objedinjavanja slavenskih naroda i pokreta ostaje gorak ukus u ustima da jedna država, pobjednica u ratu protiv antifašizma a koja je izuzetno skupo platila cijenu slobode nije smogla snage komponovati vlastitu himnu u koji bi utkala historiju, geografiju i tradiciju svih naših naroda. Komunitička partija Jugoslavije se na žalost odlučila ići drugim putem. Putem imaginarnog panslavizma sa čijim propagatorima će nedugo nakon toga ući u otvoreni konflikt.

Slovačku Republiku je priznao Treći Rajh, njegovi saveznici i države koje su još prije II svjetskog rata bile u dobrim odnosima s njim i to Velika Britanija, Kraljevina Italija, Japan i njegove mariotenske države, Sovjetski Savez, Španija, NDH, Litva, Estonija, Švicarska, El Salvador, Vatikan i Mađarska. Nakon deratifikacije Minhenskog sporazuma ova tvorevina je prestala postojati i nastala je nova, veća država Čehoslovačka.

Zato svaki put kada vas nostalgija za bivšom državom povuče i kada se sa sjetom prisjetite nekih davnih pionirskih vremena i himne bivše nam zajedničke države, sjetite se da vi u stvari pjevate po istoj melodiji i skoro istom tekstu jedne male, nesretne marionetske klerofašističke kvazi države koja je svoje građane vjerovatno slala na naše prostore da ubija i protjeruje “buduće pjevače”.

U nastavku poslušajte mix himne koji smo napravili.

Hej Slaveni, još ste živi

Riječ naših djedova

Dok za narod srce bije

Njihovih sinova.

Živi, živi duh slavenski

Živjet ćeš vjekov'ma

Zalud prijeti ponor pakla

Zalud vatra groma!

Nek se sada i nad nama

Burom sve raznese

Stijena puca, dub se lama

Zemlja nek se trese

Mi stojimo postojano

Kano klisurine

Proklet bio izdajica

Svoje domovine!

Hej, Slováci, ešte naša

slovenská reč žije,

Dokiaľ naše verné srdce

za náš národ bije.

Žije, žije, duch slovenský,

bude žiť na veky,

Hrom a peklo, márne vaše

proti nám sú vzteky!

Jazyka dar sveril nám Boh,

Boh náš hromovládny,

Nesmie nám ho teda vyrvať

na tom svete žiadny;

I nechže je koľko ľudí,

toľko čertov v svete;

Boh je s nami: kto proti nám,

toho parom zmetie.

I nechže sa i nad nami

hrozná búra vznesie,

Skala puká, dub sa láme

a zem nech sa trasie;

My stojíme stále pevne,

ako múry hradné

Čierna zem pohltí toho,

kto odstúpi zradne!