Matrak – bošnjačka borilačka vještina

Matrak je borilačka vještina nastala u 16. stoljeću i koja je bila široko rasprostranjena u Osmanskom carstvu. Njeno ime doslovno znači “čudesno”. Vještinu je osmislio davne 1529 godine čuveni, Bošnjak Nasuh bin Karadzo bin Abdullah el-Bosnavî, inače rodom iz Visokog ( 1480-1564 ). Bio je poznat kao matematičar, historičar, geograf, učitelj, kartograf, topograf, mušketir, slikar te je bio izvanredan vitez, kaligraf i inženjer.

Nedavna studija njegove knjige, “Podrška aritmetici u propozicije svih magnituda” (org. “Umdet-ul Hisab”) otkrila je nepoznatu činjenicu da je Matrakči izumio pravi način množenja, korišten skoro 50 godina prije nego što ga je John Napier preneo u zapadni svijet. Matrakçı Nasuh je poznat po svojim izvrsnim minijaturama koje prikazuju razne pejzaže i urbane centre Perzije iz 16. vijeka. Slike se mogu naći u biblioteci Istanbulskog univerziteta. U radu Matrakçı Nasuh ilustrira gradove na koje je naišla osmanlijska vojska dok su marširali od Istanbula do Bagdada, zatim Tabriza te povratničkog puta kroz Halab i Eskisehir.

Ovaj velikan je u Bosni poznat kao Nasuh Matrakčija (matrakçı označava majstora matraka), a njegova plemenita vještina borbe se velikom brzinom, zbog ličnog zalaganja sultana Sulejmana Veličanstvenog, proširila čitavim carstvom. Abdullah el-Bosnavi je prvi postavio pravila vojne borbene discipline  i definisao sportske standarde.
Još je putopisac Evlija Čelebi u 17 stoljeću pisao da je Sultan Murat lično poznavao čak 70 varijanti ove čudesne borilačke vještine. Ukupno, pisao je Čelebija, postoji više od 160 vrsta Matrak sportskih disciplina koji na žalost nisu svi ostavljeni u pisanoj formi pa se za veliki dio njih može reći da je za sada izgubljen u historiji.  Sa propašću vojnog reda Janjičara u 19 stoljeću prouzrokovanog sultanovim reformama i uspostavom nove vojne organizacije u osmanskom carstvu, zabranjena je upotreba mača i samim tim svih takvih vrsta sportova.
Postoje dva tipa matraka: turski i bosanski.
Turski matrak je tipični borilački sport u kojem se bore dvojica takmičara s obloženim šipkama i štitovima. Gledaoci popularne serije Sulejman Veličanstveni mogu se sjetiti prikazanog turskog tipa matraka po današnjim, modernim propozicijama.

Naš, bosanski matrak je borilačka vještina koja podrazumijeva znanje i učenje rukovanja mačem i sabljom te drugim vrstama oružja čime su bili daleko odmakli od tadašnjih evropskih vojnika. Njihovi najbliži srodnici po znanju su bili vitezovi Templari koji su takodje poznavali anatomiju ljudskog tijela i botaniku kao i naši Bošnjaci. Međutim, temelj i osnova bosanskog matraka je mačevanje. Za vježbanje matraka korišten je drveni mač (matrak na tur. znači drvena palica, debela šipka,štap ili letva). Vojnici ili borci su bili „naoružani“, sa debelim štapom u ruci koji je obložen goveđom kožom i štitom. Kao takvi su u miru vježbali sa samo jednim ciljem. Obaranje tj. u stvarnoj bitci ubijanje protivnika ili njegovo onesposobljavanje preciznim udarcima u glavu ili vitalne dijelove tijela. U tadašnje vrijeme, profesionalni borci su bili izuzetno agilnio i prave akrobate tadašnjeg vremena. Ovaj sport su vježbali bez ikakve zaštite stvarujući uslove što bliže uslovima u realnoj bitci.
Postoje mitovi i narodna vjerovanja o čudesnim sposobnostima bosanskih boraca matrakčija koje na žalost osim usmenih predanja ne možemo potvrditi nijednim pisanim dokumentom. Međutim, da li će se u budućnosti otkriti pojedini dokumenti koje turski historičari još uvjek istražuju, prevode i sortiraju vrijeme će pokazati. Po narodu Bosne je bilo rašireno vjerovanje da su ove „ specijalne snage bosanske vojske“ mogli za kratko vrijeme mogli prevaliti velike dionice puta, lebdjeti, hodati po vodi te ih je okruživao svojevrstan mit o besmrtnosti. Takođe, poput japanskih nindži, poznavali su tajne recepture za spravljanje raznih lijekova i otrova kojim su liječili svoje drugove i eliminisali svoje neprijatelje. Indikativno je da su njegovali poseban odnos sa divljim životinjama, a posebno s vukom i zmijom što je običaj koji datira još iz vremena Ilira i njihove mitologije što su Bošnjani , kao njihovi direktni potomci samo nastavili dalje poštovati I obilježavati.   Zbog velike privrženosti islamu, narod Bosne ih je često poistovječivao sa evlijama što u biti nije tačno obzirom na prirodu posla kojom su se bavili.
Na žalost ovaj sport u Bosni i Hercegovini još uvjek je nepoznat  dok su naprimjer Turci uvrstili ovu vrstu sportske discipline u tursku organizaciju za tradicionalne sportske vještine (GSDF) .Zasigurno bi Bošnjaci, kao direktni potomci starih Ilira trebali veliku pažnju posvetiti izučavanju, aktiviranju i promociji ove sportske discipline.
Koji se to narod u Evropi još može pohvaliti da su osnivači jedne borilačke vještine koja je bila pretača svih savremenih evropskih specijalnih jedinica vojske i policije. Bošnjaci, kao autohtoni evropski narod, moraju konačno otresti zaborav sa svoje bogate i slavne historije, prigrliti je objema rukama te istraživati, pitati, pričati i pisati o njoj.

Napomena: Svako mišljenje autora tekstova i naših sagovornika nije i mišljenje bošnjani.com

Uz odobrenje urednika dozvoljeno je svako kopiranje, umnožavanje, štampanje i publikovanje tekstova sa naše zvanične stranice www.bošnjani.com.

Podijeli objavu:

One Comment

  1. Bilal 9 Decembra, 2020 at 3:32 pm- Odgovori

    Veoma zanimljiv tekst. ovo do sada nisam znao

Napiši komentar

Najnoviji članci

Najnoviji komentari

Aktuelno