Mitski grad nadomak Zenice

Narodna predaja je nepisana povijest, istina, iskustva, legende itd. Narodnu predaju je teško potvrditi, dokazati jer su to priče  koje se prenose s koljena na koljeno. Putem tzv. usmene tradicija koji se bazira na neki stariji podatak iz prošlosti ALI bez konkretnih dokaza osim „ narodnih priča…“

Međutim, interesantno za Bosnu i autohtoni narod Bošnjake u njoj da su se, najvjerovatnije usljed konstantnih napada i upada agresora sa svih strana Bosne koji su tada kao i sada bili izrazito neprijateljski orjentisani prema narodu i kulturnim dobrima naše domovine, usljed straha od gubitka pisanih tragova krađom, paljevinom, falsifikovanjem naši preci su se opredjelili u najvećem broju slučajeva za usmeu predaju. Ona kao takva imala je prednost osiguranja od nestanka (uništenja), lahkog širenja među narodnim masama i relativno jednostavnim pristupom nepismenom stanovništvu

Avdo Međedović-bošnjački Homer

Bošnjani, kao mudar narod su se opredjelili za ovaj način očuvanja svoje historije a na nama je da dokazujemo ili opovrgavamo teze usmenih predaja.
Kao uvod u temu prenosimo vam tekst iz časopisa „Bosanska vila“ na temu nastanka naziva sela Gradišće kod Zenice. Tekst prenosimo u njegovoj originalnoj formi.

„Današnje je selo Gradišće na zapadnoj strani od varoši Zenice, od prilike sahat hoda od Zenice udaljeno. I danas se još vide podrtine od starog grada, o kome narod mnogo nešto priča. Gradišće je gore malo pri brijegu, a odmah pod njim prostire se „ Babino polje“. Od „ Babina polja“ gore pošavši Zenici, jedno 10 minuta ima tursko selo Tetovo. Kraj Tetova šumi rijeka Bosna i teče dalje prema Vranduku.Narod priča, da se turski car „Fatih Mehmed“ s vojskom utaborio u Tetovu, a u Gradišću da je bio tvrd grad i u njemu nekakva kraljica, koja se u grad zatvorila, da brani one krajeve i ujedno pristup Vranduku. Kraljica poruči turskome caru, da će mu se predati i noću kad sva vojska pozaspe, da će mu doći pod čador, za to nek naredi , da tu noć ni pod kojim čadorom ne smije goreti vatra već pred njegovim (carevim) da bi ova mogla u njegov čador doći. Caru to bude vrlo milo, te pusti telala, da niko ne smije noćas ložiti vatru pod čadorima. Kad se već dobro unoćalo bilo, u carskoj se vojsci niđe ništa ne vidi, već samo se carski čador svijetli. Sad kraljica ozgor iz Gradišća iz topa pa u carski čador opali. Prebije na čadoru zlatnu jabuku i ubije dva vezira carska, a cara po sreći ne pogodi. Razjareni car na tu prevaru odmah sjutra rano udari na kraljicu, sruši grad do temelja i reče od sad se ne će više zvati grad  nego Gradišće, pa i dan danas se tako zove. Car proklete to Gradišće i reče: „ Da Bog da rodilo svačim, a u tebi nikada junaka ni poštena čovjeka ne bilo već sve …“

Bosanska vila, br.19, str. 301

Pa da se pozabavimo suštinom ovih informacija a to je da je Zenica imala jedan stari, vrlo dobro utvrđeni grad pod nazivom Gradina ( u blizini sadašnjeg sela Gradišće).
U prilog ovoj tezi govori sljedeće:

• Narod zeničkog kraja je sačuvao sjećanje na taj događaj, do u najsitnije detalje
• Ruševine tog grada su bile vidljive golim okom i samom autoru teksta u godini pisanja teksta, 1892
• Napad na grad je izvela jedna od najpoznatijih historijska ličnosti i vojskovođa sultan Mehmed Fatih
• Detaljna analiza napada i posljedica istog. Ugašene vatre u šatorima, gađanje topom, polomljena zlatna jabuka na šatoru sultana, pogibija dva vezira, nastanak naziva Gradišće.
• U tekstu nema nadnaravnih pojava, mitskih bića, vila, zmajeva I sl. što daje ozbiljnu dimenziju ovoj (istinitoj!) usmenoj predaji

Ono što ne ide u prilog je da, za sada, niko nije pronašao ni djelić ostatka toga grada čime bi ova usmena predaja prešla u historijski fakt. Kako to da nema ne grada nego nema Gradine ?!

Analizirajmo. Obzirom da je sultan skoro poginuo i to od ruke jedne žene (kraljice?!) što bi tada bila neviđena sramota i blamaža za carstvo pod čijom zastavom se borio te da je sultan skoro do temelja uništio taj stari grad za očekivati je da se na tu temu moglo šaputati na sijelima i da je vremenom narod za nju znao ali usljed straha malo u javnosti o tom događaju komunicirao. Tek dolaskom imperijalne Austrougarske, kojoj je jedan ovakav događaj odgovarao za javnu upotrebu ostalo je zabilježeno to što se desilo.

No, svaki osvajač bio on Turčin ili Evropljanin pobunjenike tj. vođe (kraljica), sam tok događaja (topovska paljba), mjesto otpora (stari grad Gradina) zbog nadolazećih generacija i svoje sigurnosti želi izbrisati iz sjećanja jednog naroda. I to je historijski fakat koji vrijedi za cijeli svijet. Sultan Mehmed Fatih je doslovno uništio staru tvrđavu. Ostatke je uništila Austrougarska. Odakle crpimo dokaze ove naše tvrdnje?!

Odgovor na ovo pitanje je jednostavno dati.

• Sultan Fatih se utaborio u polju mjesta Tetovo i postavio najvjerovatnije na stotinu šatora.
• Ovaj dio je naseljen još u prahistoriji. Arheloški je još nedovoljno istraženo. Nazivi/toponimi su se kroz historiju mijenjali Grad, Gradac, Gradina, Graja pa i Negraj(d) (znači bio neki grad pa sad nije -Negrad!) što govori u prilog tezi postojanja jednog utvrđenog mjesta, grada u rejonu Gradišća.
• Utvrđeni gradovi koji se napadaju su uvjek smješteni na nekim uzvisinama, brijegovima,visokim i strmim liticama.
• U tadašnje doba Bosna je raspolagala sa solidnim topovima čiji domet je bio u to vrijeme impozantan, do 2.200 m. Međutim, od nekoliko stotina šatora nevjerovatnom preciznošću pogoditi upravo sultanov govori da je utvrda iz koje je pucano morala biti mnogo bliže taboru sultana. Za efikasan pogodak udaljenost od sultanovog šatora bi morala iznositi nekih 600 do 800 m (ili još manje) vazdušne linije.
• Prva uzvisina koja se od Tetova na toj udaljenosti nalazi je sadašnja lokacija zeničke halde,lokacija rudničkog otpada. Austrijanci ( Jugoslavija je samo nastavila tamo gdje su Turci i Austrijanci stali!) su na ovaj način veoma vješto i za nikakve pare sakrili mjesto otpora, pobune domicilnog stanovništva protiv osvajača i okupatora kao moguže buduće jezgro oko kojeg bi Bošnjaci jačali svoju nacionalnu svijest. Pa zar nisu okupatorske snage iz Italije, Njemačke, Japana, Kine, Srbije, Rusije, Hrvatske i mnogih drugih država svijeta koje su vodile osvajačke ratove činile upravo isto vodeći se politikom spaljene zemlje ?! Pa šta se dešavalo u posljednoj agresiji na BiH kada su džamije i crkve bile minirane a ne njihovim mjestima pravljeni parkinzi, svinjci i travnate površine? Zar Tomašica , kao najveća masovna grobnica Evrope nakon II sv. rata nije prekrivena tonama kamenja i smeća ( kao uostalom i sve masovne grobnice u BiH)?

Pogledajmo kako to izgleda na GoogleMaps-u…

Zenička halda

Lokacija zeničke halde. Plavom bojom je ocrtana površina halde ispod koje se nalazi stari grad Gradina. Žutom bojom je iznačena lokacija sultanovog tabora prije napada na grad.

Topografski to izgleda ovako. Zračna udaljenost između moguće lokacije starog grada Gradine i mjesta mogućeg sultanovog taborovanja je oko 600 m što odgovara tezi koju smo u tekstu postavili.

Na našu veliku žalost, nikada nećemo saznati pravu istinu. Zenička Gradina je uništena, ostalo je Gradišće da svjedoči i prkosi, pokazuje onaj inat bosanski. Inat opstanka na ovim prosorima čak i po cijenu zaborava naše bogate historijske i kulturne baštine. Čudan smo mi narod.