Putopis od Save do Adrije – 11 dio

Uvijek mi je u pameti, kako nam je srce igralo od milinja kad smo ugledali divni Mostar. Duša ti ga želi, jer je tu središte junačke Hercegovine. Oči ne mogu da ga se dosta nagledaju. Ta kako bi, kad preobilat prirodnim krasotama spada u najza nimljivije krajeve.

Neretva je žila kucavica, koja oživljuje sav Mostar. Teče du- bokim svojim koritom posred Mostara. Kod Mostara se slijevaju i dvije rječice u nju niže Mostara s lijeva Buna, s desna u Mostaru Radobolja. Svatko se divi strahotnomu klisurastom koritu i obalama Neretve, nu baš su kod Mostara i u samom Mostaru njezine obale najstrahotnije, najčudnovatije. Korito je veoma duboko, pa se do njega vrlo mučno silazi zbog strmih obala. Gdjegdje su te obale razvaljene i raskidane. Pećine strše postrance i izbacuju svoje bokove i zubove kao kosti kakove grozne nemani. U obalama ima i šupljina, nalikih na špilje. Ima blizu Mostara mjesta, gdje se visoke hridi Neretvinih obala sasvim približe, da bi se dalo preskočiti s jedne obale na drugu. Takovo mjesto je na sjeveru Mostara i zovu ga Skakalo. Tamo idu Mostarci često šetati. Na. jednoj i drugoj obali Neretvinoj poredale su se kuće glav noga grada Mostara ipak ih je na lijevoj obali više. Sve su kuće visoke i kamenom građene, a pokrite su kamenim pločama. Takovih kuća ima i u Konjicu, dočim su stare kuće po Bosni, gdje imade više drva, sve građene od drveta. Svuda su među kućama krasni zeleni vrtovi i voćnjaci. Pa gdje ćeš se najprije i najljepše zabaviti, ako ne u čaršiji?

Pa i u Mostaru je Čaršija glavno središte, stjecište trgovine i svijeta. Iz mostarske čaršije širi se trgovina ne samo Mostarom, već i preko njegovih granica sinjem moru. Tamo ima nebrojenih dućana, gdje se trguje različnom turskom robom. Ima tu i zanatlija, koji obavljaju otvoreno na ulici svoj posao, i samo se znade, da ne manjka niti kavana niti kavedžija, koji hodaju ulicama, nudeći svoju gorku i slatku robu.

Čaršijom se dođe i do »Grada«. Tako zovu Mostarci stari most preko Neretve. Taj je most pravo čudovište za svakoga, tko ga jošnije vidio, te spada u najzanimljivije mostarske građevine. Mnogi su stranci već putovali u Mostar samo da vide taj most. Sav je most sagrađen od kamena. Temelji su mu na klisurama lijeve i desne Neretvine obale. Zatim se most svija preko dubokoga riječnoga prodola vitkim polukružnim lukom bez ikakova drugoga potporišta.

Kad si prešao most došao si u “vrt Mostara”. To je onaj divni kraj gradski ispod Huma okolo umiljate Radobolje. Pravo vele Mostarci: “Radobolja hrani Mostar”, jer ne samo da se iz nje vodi cijevima voda u cio grad Mostar, već se ona na tisuće žilica razlijeva po poljima oko sebe i tako se je oko nje stvorio najdivniji kraj Mostara. Svaki je gotovo Mostarac vrtlar, a oni, koji su blizu te dobre Radobolje, baš su ju znali namititi, da im čini stotinu usluga. Pa zato tu i jesu ispod sela Cima najkrasnija polja duhana, kukuruza, povrća, zelenja, grmlja i voća svake vrste. Odavle se puni mostarska Čaršija zelenjem i ne hvali se taj kraj badava riječima: “Nema Cima do Rima!”

Prama zapadu vodi s početka krasan drvored, Štefanijino šetalište, prama izvoru Radobolje. Pođosmo onamo. Oko nas sama vinova loza i smokve, a kraj puta voće. Tu smo razmotrili i zbiralište vode za mostarski vodovod, koji od godine 1894. opskrbljuje Mostar izvrsnom gorskom vodom.

Za sat lake šetnje bili smo na izvoru Radobolje, te tolike mostarske dobrotvorke. Ispod strme hridi Lipnjaka joj je vrelo. Užasna je to strmina. Po pećinama uhvatila se gusta i duga mahovina, koja je sasvim izgorjela i pocrnjela od žege. Glasovita hercegovačka žega nije zaboravila ni na ovu tihu zabit, pa je i nas baš nemilo mučila. Toplomjer je pokazivao 37,5% C…

Jedan sat od Mostara na zapad udaljeno je Mostarsko blato. To je okolo 30 četvornih kilometara veliko jezero u pustom kraškom kraju. Za velike suše znade voda opasti, a tada eto lovcima veselja, jer je ondje dosta ptica močvarica. U Mostaru je blago južno podneblje. Ni zimi se tamo ne lože peći, premda znade bura silno zaurlati preko kršnih onih pla nina. Ljeti opet dodijava ljudima nesnosna žega, od koje se ne da ni po noći spavati. Nu kraj svega toga je Mostar prekrasan grad. Ako bar malo ljubiš krasote prirodne, lako ćeš zaboraviti i na zimu i na žegu mostarsku, ali ćeš se teško rastati s njegovim nebrojenim ljepotama i čarima

Neka se i ponosi Sarajlija svojom gizdavom Ilidžom i izvorom Bosne, to ima i Mostarac čime da se pohvali. Nijesu to kitnjasti perivoji, već je to gnijezdo sivih sokolova. To su razvaljene kule Stjepan-grada, slavnoga nekoć Blagaja. Malo dalje ispod strahotne stijene izbijaju na sto mjesta ledena vrela Bune.

Na strmom gorskom kuku tužno strše šiljasti, rastepeni ostanci nekadanje slave. Teško se je do njih uspinjati, jer su bočine brijega gole, puste i razderane silnim vododerinama. Nu ako se već popneš

do njih, ne ćeš požaliti. Od tih podrtina puca prelijep vidik na pitomo Mostarsko polje i sitna raštrkana sela. Pa što je bio u prošlosti Blagaj! Njegova se slava spominje već od davnine. … Zato se i spominje čestoput oko Blagaja rečenica: “Šeher Blagaj, a kasaba Mostar!” .

Kad si ponovio u duši te strašne uspomene na krvavu prošlost, pođi tada puteljikom k vrelu Bune. Tu ćeš zaboraviti na pušku i mač ratni, tu ćeš se diviti i čuditi prekrasnoj tihoj prirodi. Da, izvor Bune pravo je čudo veličanstvene božje prirode.

Ispod strahotne okomite stijene, iz koje zijaju crna ždrijela i jame, izilazi na svjetlo ledena Buna. Tajinstvene su uvale pod pećinom, ispod koje ključa njezina bistra voda. … Okolo vrutaka naslagale su se sigaste pećine, koje su se okolo naokolo zagrlile kao jedna kamena gromada. U dnu te gromade je dugoljasto jezero. U tamnozelenoj vodi kupa se sjena podrtina neke džamije i još nekih zgradica. Inače je tu vječni mir i tišina. Divlji golubovi i lastavice jedino uznemiruju svojim lijetom i gnijezdima to tajinstveno mjesto. Katkada se samo pokaže na drugoj strani uz kamenje po koja vesela pastrva, gospodareći u tom divnom jezercu i dalje po Buni.

Pod stijenom su uz Bunine izvore ostanci neke džamije, koju je gradio spomenuti već Omer-paša. Kroz tu podrtu džamiju dođe se u malu kuću, u kojoj su dva turska groba. Prvi veći je grob nekoga sveca turskoga Sali Sartuk-Djede. Uz njegov grob visi na zidu gvozdeni buzdovan. Drugi je manji grob Djedinoga sluge Ačik-Baše. Te grobove čuva i danas posebni čuvar, koji svake večeri metne pred grobove vode i ručnik. Muhamedanac vjeruje time, da sveci njihovi ustaju i da se peru prije nego će klanjati…

Na Buni je također spomena vrijedna jedna stara građevina. To je kameni most na 6 lukova. U mjestu, što je okruženo krasnim vrtovima, nalazese ostanci dvorova Ali paše Rizvanbegovića.

Uz Neretvu do ušća iza Metkovića.

 Iza Čapljine juri željeznica već širokom nizinom. Tu već počinje široka, prostrana ravnica oko Neretve. Voda se Neretvina razlijeva u vijugaste rukave, stvarajući strugove, močvare i otoke. Tu te pozdravlja već množina različnih ptica močvarica, koje tamo jako lijepo i udobno žive. Vode su pune riba, jegulja i pijavica, kojima se dosta trguje. U tim nizinama do Metkovića ima i dosta polja. U polja se lako razvađa voda, a mnogoputa ih i sama Neretva poplavi. Zato je zemlja veoma plodovita, a prija i gojenju riže. Tamo ima nepreglednih polja duhana, koji se šalje u mostarsku i druge bosanske tvornice…

Kraj