Poema o Bosni
Kako bih volio
Oživi ti uspavani motivu, oživi ti stara, požutjela sliko
Povedi me putem kojim nije do sada niko
Da se vinem u plavetnila bosanskog neba
Da se najedem hercegovačkog sira i hljeba
Da mi bistre rijeke i visoke planine sevep budu
Da ne zaboravim tu tako dragu rodnu grudu
Niz Donju Tuzlu da ja polahko krenem, kao onda kad sam bio mali
Pa se preko Foče kroz Bosnu do Novog spustim, kao što smo nekad znali
Da zaronim u svoje strepnje, snove, svoje nade i čežnje
Da oslobodim straha nas sužnje od slobodarske težnje
Da pronađem svoju svrhu, samo jednu zehru nade,
Pa da Bosnu opet iz početka dobri ljudi grade
Da punim plućima romanijski zrak udahnem
Da se Une svoje iz čiste ruke napijem
Da još jednom pometem ispred kućnog praga
Da me snenog na verandi u oba oka poljubi moja draga
Oživi ti uspavani motivu, oživi ti stara, požutjela sliko
Povedi me putem kojim nije do sada niko
Ehhhh, da sam te bogdom sporije ljubio
Ne bih te ovako brzo tako lijepu izgubio
Ne bih te ovako iz daljine budan snio
I žensko i muško, i vatra i voda bih bio
Da mi je još jednom onako kako samo ja znam
Da polahko potrčim, u nizine visoko poletim, u plićaku duboko zaronim… al´ ne sam
Jer mi u duši bude pusto, a i to pusto u tuđini sve je tiše
Ko da mi mjesto krvi u venama rominjaju kiše
Da mi je da te konačno uživo lijepu vidim, da mi se ponovo velika rodiš
Da se baš tu na vrhu srca gdje me najviše boli u svoj svojoj ljepoti stvoriš
Onako čista,neokaljana,sva u bijelom,lijepa
A ne ko danas zaprljana, obeščašćena,umorna i slijepa
Oživi ti uspavani motivu, oživi ti stara, požutjela sliko
Povedi me putem kojim nije do sada niko
Napomena: Svako mišljenje autora tekstova i naših sagovornika nije i mišljenje bošnjani.com
Uz odobrenje urednika dozvoljeno je svako kopiranje, umnožavanje, štampanje i publikovanje tekstova sa naše zvanične stranice www.bošnjani.com.
