Putopis od Save do Adrije – 6 dio

U Jajce uđosmo kroz starodavna, kamenita gradska vrata. Nad njima je četverokutna kula, a okolo par pravih turskih kuća. Dva tri koraka i eto nas kod velikoga i krasnoga svratišta. Sagrađeno je visoko na pećini nad Vrbasom. Iz svih soba toga svratišta pružaju se putniku najljepši vidici na okoliš rijeke i na slikovito namještene kuće brdovitoga gradskoga dijela Kozluka…

Ne veli se uzalud, da je Jajce i jajačka okolica jedan od najljepših krajeva Bosne. Već na pragu Jajca, prije nego što stupiš u sam grad, iznenadit će te i ushititi divni prizori. Ne znaš, što da prije pogledaš. U jedan su tren oka pred tobom silna brda i planine, koje poput orijaškoga zelenoga vijenca ovijaju čitav kraj i grad. Tu je izbočiti jajasti brijeg, na kom se dižu ruševine staroga grada, slikovito mnoštvo kuća, džamija i zgrada. Tu je čarobna dolina Vrbasa s bisernom krunom svih tih dražesti, divnim slapom, što ga tvori brzotoka Pliva, rušeći se baš pod zidinama Jajca u duboki Vrbas…

… Odatle ti je proći kroz duboku prosjeku kamenite sedrenaste gromade. Zanimljiv je pogled na to čudnovato brdo od sedre. Sedru ili sigu je izgrizla i izdubla voda, pa ti se čini, kao da ju je išaralo tisuće dlijeta. Ta je sedra na prvi pogled krhka i šupljikava kao spužva. Nu pogledaj ju bolje i opipaj, pa ćeš vidjeti, kako je tvrda. Zato i rabi tamošnjim stanovnicima za gradnju kuća i drugih zgrada. Kad si se nadivio tim ogromnim stijenama od sedre, eto te pred najvećom prirodnom znamenitošću Jajca. Silni buk, prasak i prebacivanje neiscrpljive vodene snage zove te zaglušnom bukom k strmim i prolomljenim obalama Vrbasa. Tu ćeš vidjeti, čega još nijesi nikada vidio…

Blizu slapa vodi na desnu obalu Vrbasa lijep most za pješake. I s te strane pružaju se oku putnikovu sve ljepši, noviji i zamamniji prizori na milovidnu i dražesnu okolicu oko slapa. I nad slapom preko Plive ima oveći most. Pa gledaj i tu krasnoga života! Što te dolje na obalama Vrbasa ushićuje divni slap, to te ovdje zadržava živahni rad vode i ljudskih ruku, koje su umjele da okrenu brzanje i snagu Plivine vode u svoju korist. Uz duž mosta nanizali se drveni mlinovi. Tu se vrte kolesa i mlinsko kamenje, pripravljajući krušac i proju siromašnomu Bošnjaku.

Bilo ih je više, koji su s osedlanim kljusetom prekriživši na pragu mlina noge, čekali na svoju vrećicu raženoga ili kukuruznoga brašna. Dalje su se još nanizali kašikari (mlinovi), koje tjeraju mali Plivini slapići iza mosta, zatim bušnice za gunjeve i ćebeta, pak stupe za čišćenje lana i vune. I tako ti je bistrooki  jajački Bošnjak upotrebio gorsku rječicu Plivu, da ju prije nego što se njezina snaga izgubi u Vrbasu iscrpi za mnoge svoje poslove

Tko je bio u Jajcu, a nije se potrudio na stari grad, taj nije ni vidio Jajca!

Tvrđava grada Jajca podignuta je na brijegu, stisnutom u kutu, što ga tvore Pliva i Vrbas. Brdo je visoko preko 390 metara, a nalik je na jaje. Valjda je otuda i ime čitavomu gradu. Tko hoće u tvrđu, mora da ima dozvolu od oblasti. Uniđosmo u tvrđu ispod debelih zidina kroz željezna vrata. U tvrđi ima danas vojnika, koji stanuju u starim zgradama. Zatim se nižu prostori, gdje su nekoć bili kraljevski dvori…

…Sve čare divne jajačke okolice i samoga Jajca moći ćeš tek pojmiti, kad zaokružiš okom sa širokih zidova tvrđe. Onda tek uviđaš, da je rijetko gdje naći takove raznovrsnosti kraja i okolice grada, a da sve to sastavlja toli divnu i dražesnu cjelinu, da joj se moraš čuditi. Radi toga je Jajce sigurno jedan od najljepših krajeva Bosne…
…. Okolo naokolo nižu se šumovite gore: Tušina, Hum, Krpić, Katino brdo, pak polja: Carevopolje i Dnoluka. Daleko od zapada i sjevera vide se gorske kose Lisine i Otomaljske planine, Produži i dalje okom uobzorje prama Travniku, pak ćeš opaziti, gdje se s oblacima u kolo hvataju tamni rubovi silnoga Vlašića. A tik pod tvojim nogama? … Stotine i stotine kuća donje varoši razasuto je neuredno, a ipak slikovito, po svim humcima uz zavojite obale rijeke Vrbasa i Plive. … A istom kako je godilo našoj kršćanskoj duši, kad smo uz ganutljiv hodžin zov na molitvu začuli i zvonjenje zvona k službi božjoj, što nam je dopiralo iz katoličkoga dijela grada Kozluka. ….

….Dobri naš travnički prijatelj, koji nas je vodio, dobije brže dozvolu od oblasti za posjet katakomba blizu okrugle Medved-kule. Čuvar toga tajinstvenoga mjesta pripravio je već baklje, da nas povede u tu crnu podzemnu šupljinu. Već prvi pogled izvana napunja čovjeka stravom, gledajući u onaj mrak. Kamo li tek, da one crne stoljetne stijene stanu pripovijedati povjest toga skrovišta! Spustismo se unutra. Nigdje prozora, nigdje svjetla sunčanoga. Unutarnji prostor dijeli se na dvoje, na gornji veći dio i donji, u koji se silazi stubama. Bakljonoša uđe prvi, a mi za njim provlačeći se i sagibljući, da ne zamažemo odijela. .. I tu se vide temelji žrtvenika s križem i postrance znakovi polumjeseca i sunca. …

Katakombe u Jajcu smo snimili prosle godine pa pogledajte … Katakombe kraljevskog grada – Pokret Bošnjani (bosnjani.com)

… Na povratku razmotrismo toranj sv. Luke, s kojega puca krasan vidik na svu okolicu. Danas je taj toranj samo svjedok, da je na istom mjestu stajala nekoć katolička crkva, koju su Turci u kasnija vremena pretvorili u džamiju. I danas se poznaju tragovi crkvenomu zidu, a toranj,visok oko 25 metara, strši još ponosito u vis, prkoseći vjetru i oluji. U crkvenom zidu iznutra uzidana je jedna nadgrobna ploča, koja potiče iz vremena starih kršćana. O postanku crkve sv. Luke priča se, da pada u vremena sv. Luke evanđeliste. Crkva da je sazidana na onom mjestu, gdje je evanđelista sv. Luka posljednje dane živio i gdje je umr'o. To pučko pričanje nije ni malo istinito…

… Ražzmotrivši tako u Jajcu spomenute znamenitosti, nijesmo se još mogli s njime rastati. A tko bi se rastao tako brzo s tolikim dražestima? Srce nas vuklo, da pohodimo i umiljatu okolicu čarobnih Plivinih jezera ili kako ih tamošnji ljudi zovu jednim ime nom »Jezero«…

U sljedećem putopisu pišemo o trasi od Jezera prema Sarajevu i idemo u Donji Vakuf i Kraljevu Sutjesku