Putopis od Save do Adrije – 5 dio

Sad ga tek gledaš u pravoj njegovoj ljepoti i čaru. Sunce mu pozlaćuje okolne planine, dok mu ne zahvate prvi zraci i visoke munare mnogih gradskih džamija.

Travnik, eh krasno ime s lijepih onih ledina, zelenih sagova, polja i livada, vrtova i voćnjaka, što ga obrubljuju s južnoistočne strane! Svemoćna ruka Stvoriteljeva rasula je ovdje obilatom mjerom krasote divne prirode. Od oluje i sjevera ljuta očuvala ih je silnom Vlašić planinom i njenim pobočnim sestrama Karaulom, Radovanom i Vranicom.

Vlašić se ističe nad svim vrhuncima svojom visinom, gusto zašumljenim kosama, raskidanim pećinama i milovidnim prigorjem svojim. S njegovih kosa izbijaju mnogi potoci i natapaju okolne krajeve. Kako su se travničke kuće naslonile o rebro brijega i spustile u dolinu Lašve, to je sa svake uzvisice prekrasan pogled na tumješavinu silesije kuća i krovova. Nekoje se kuće odlikuju svojom veličinom, a to su mnoge džamije i kuće nekadanjih travničkih vezira. Još smo u gradu posjetili mjesto, gdje je sjedio blagopokojni naš kraljević Rudolf… To je jedna turska kavana. Ima više ponamještenih klupa, a na jednoj od tih , kako spomen ploča kazuje, sjedio je godine 1886. nadvojvoda Rudolf i kušao kavu. Posudu i čašu, iz koje je nadvojvoda pio, čuva gospodar kavedžija. Drugi pogled hvata ti čarobnu sliku Travnika pri ishodu sunca. Sad ga tek gledaš u pravoj njegovoj ljepoti i čaru. Sunce mu pozlaćuje okolne planine, dok mu ne zahvate prvi traci i visoke munare mnogih gradskih džamija. Pak onaj metež kuća i oni divni uresi:  vrtovi, voćnjaci i drugo drvlje, što između kuća proviruje, kao da oživljuje i budi čitav grad.

Eto nas i kod sela Turbe. Stari nas domaćina Mehmed odvede do topola iza sela, da ih ogledamo. I imali smo što vidjeti. Nekoje se ističu silnom debljinom, a za onu najdeblju trebalo nas je petorica, da ju opašemo. Iza spomenutoga sela zalazi cesta sve više među zelene humke i bregove u dolinu, kojom romoni bistra Lašva. Ljudi ju i ovdje ne htjedoše da puste na miru, već ju upregoše i prisiliše, da im tjera pilu. Okolišne šume pune su hrastovine, bukovine i jelovine, s toga su trgovci sagradili više pilana i tu se živo radi.

Kraj sela Varošluka ukazala nam se stara neka gradina, a dalje u polju tragovi bogomilskih grobova. To je bilo prvo mjesto, gdje smo naišli na izvanje tragove te vjerske sljedbe. Blizu bogomilskih grobova pokraj puta je grobnica glasovitoga turskoga derviša Ismail-Babe. Tu se sastaju travnički muhamedovci na klanjanje i molitvu. Nad tom malom bogomoljom raširila je grane preko 309 godina stara topola.

Približismo se maloj drvenoj zgradi, Karauli (Karaula = stražarnica). Tu je bilo na straži nekoliko vojnika, pa smo se tuj odmorili i naužili najkrasnijega vidika. Ah prekrasna li pogleda: U zaleđu ti se ispreplele najviše gorske kose i šume, a pod noge ti se po razvaljenim bedrima gore survale šume, doline i klanci, iza kojih je pukla travnička ravnica. U ljeskanju sunčanih trakova bijelio se Travnik, koji nam je i s ovoga mjesta stan(išt)a vukova, medvjeda, orlova i jastrebova ostao nezaboravan. Dugo smo dugo s te visine motrili divnu gorsku okolicu, dok nas nije vrijeme ponukalo na daljni put. Divnim dolinama hrlila su naša kola sve niže prama dolini Vrbasa, koji će nas dovesti pod tvrdi grad Jajce. Zbog uskih dolina, kojima se približaješ Jajcu, ne vidiš ga dok nijesi pred njim. Uske guduraste doline vijugaju se sad amo sad tamo, pa ne dopuštaju željnomu oku vidika.

O, kako nam je srce čeznulo, da ugledamo što prije jedan od najljepših krajeva Bosne, nekadašnju prijestolnicu kraljevsku i “ključ Bosne” …  !