Putopis od Save do Adrije – 4 dio

Nakon boravka u Zenici, pisac se kanjonom Bosne preko Lašve uputio do Karaule i Travnika. Ali, i Lašvanski dio ima šta za pokazati. Pročitajte opis …

Lašva

Istom drugi dan rastali smo se sa Zenicom i njenom dražesnom okolicom. Nove želje vukle su nas, da zavirimo u umiljatu dolinu Lašve, pa da što prije stignemo u bogato travničko polje.

Na kratkom tom putu od Zenice do Lašve mnogo smo uživali razmatranjem divne doline oko Bosne. Tik željezne pruge je i kolna cesta. Njome je jezdilo više muhamedovaca Bošnjaka, koji su sjedili u drvenim sedlima. Pod njima se kroz lako rominjanje ljetne kišice čuo lagani topot konjskih kopita. Bosanski je konjmalena uzrasta, ali zato ipak brz i žilav, ali ga višeputa pretovare teretom. A tako je bilo i sada. Onda ga još pokrije Ture sedlom, pa sobom. A gdje je sijeno, haljine, opanci i ostala roba, što je ta jadna kljusad nosila na sebi sa sajma!

Al gledaj der dalje od obala rijeke! Gore se tu sve više sužuju, rušeći se sve strmije k obalama. Ima tu obronaka sasvim zaraslih i zašumljenih. Ima i takovih, iz kojih proviruju ogromne gomile kamenja i stijenja, pa ti se pričinjaju sad kao glava, zub, rog, sad kao ogromna, strašna neman, urea, da će se sad na survati na te.

(Fotografija iz 2021 god. Putopisac je vidio ove stijene. op.a.)

Odanle opet i koritu rijeke ne dadoše te stijene mira. Uzdigoše se i uzvitlaše ga tako, da se voda utiskuje među pećine i pjeni kao mlijeko. Tu ima onda slapova i slapića, gdje se dražesno prebacuje voda preko stijenja i eto ti novih slika i novoga uživanja.

( Slika istog lokalitete iz 1895 god.)

Mi smo tom lijepom dolinom jurili na kolima, spremljenim za više osoba. U to nas eto kod sela Rijeke. Tu se sastaje s našom cestom stara cesta iz Broda u Sarajevo. Premostivši nekoliko puta Lašvu, zabijele ti se kraj puta lijepo poređane kuće sela Viteza s malom džamijom i kršćanskom crkvom. Iza tih sela počinje već putniku pucati pred očima ravno travničko polje, puno livada, kukuruza, zobi i ječma.

Iza tih sela počinje već putniku pucati pred očima ravno travničko polje, puno livada, kukuruza, zobi i ječma. Daleko u zapadnoj izmaglici zatvaraju taj vidik crni gorostasni zidovi, a to su pokrajne grane i vrhunci 1919 m. visokoga Vlašića. Travničko se polje širi oko obala Lašve od Viteza sjevero- zapadno do Travnika. Polje je dugo preko dva sata vožnje, a i dosta je široko. Travnika ne vidiš, dok nijesi u njem. Zato smo uzalud tražili očima zgrade, munare i kuće travničke.

U sljedećem tekstu prenijećemo dio opisa putovanja od Travnika do Karaule. Nevjerovatne su ljepote predjeli koji je putopisac  Julije Kempf opisao u svojoj knjizi. Budite uz portal bosnjani.com