Zenica je danas jedan zagađeni,nečisti, prenapućeni, tipično industrijski grad sa preko 100.000 stanovnika. Ranije tako bilo nije. Pročitajte kako je Zenica izgledala u očima putopisca Kempfa
Zenica
Parni stroj ne potroši mnogo vremena i putnik ugleda posve nov kraj, krasno zeničko polje, u kojem se raširio grad Zenica. Da bolje uhvatiš očima divnu sliku cijeloga grada i dražesne okolice zeničke, valja da se uspneš na ostrmu povišicu iznad kaznionice. Otuda ti puca krasan vidik na Zenicu, na zelena polja oko nje, na šumice, na voćnjake, na čitavu milovidnu dolinu. Svu tu dražest povećava vijugasta pruga srebrnaste Bosne. Ona natapa tu dol, da budu izdašniji prirodi kukuruza, žita, krumpira, duhana i šećerne repe. Bosna dolazi u zeničko polje sa sjevera probivši si put dolinama između visokih planina Lisca, Vepra i Tvrtkovca. Prekrasan je pogled na te kao i na ostale okolne planine, gdje poput golemoga zida obrubljuju okolo naokolo okrugljastu zeničku dolinu. Kakovo kolo znadu na Liscu (1.308 m.) zaigrati vjetrovi i hladne oborine, kazivali su nam Zeničani, koji višeputa upamtiše, da mu se glavica u pol ljeta zabijelila od snijega. U okoliš Zenice doselilo se prije pedesetak godina mnogo obitelji iz naše Dalmacije, pa zato neki zovu taj kraj “Malom Dalmacijom“ (na slici je prikaz jedne katoličke procesije u Zenici iz tog doba…).
U Zenici vodi na desnu obalu Bosne stari drveni most. Prieđosmo preko toga mosta i potrošismo 220 koračaja. Vele, da ga je još nekoć gradio princ Eugen Savojski za ratne svrhe. Tu se u blizini nalazi više spomenika iz starorimskoga doba. Vidjeli smo iskopina čitave kuće i dvorišta sa klesanim komadima stupova s rimskim napisima. Sada su ti ostanci u sarajevskom muzeju. Gdje je današnja Zenica, znade se, da je nekoć stajao rimski grad.
Kad smo se vraćali preko mosta, pođosmo uz obalu Bosne,da drugom ,mahalom“ (ulicom) dođemo na čaršiju. Desetak bula (turskih žena) pralo je ondje u Bosni rublje. One su radile svoj posao neprisiljeno i slobodno u veselom razgovoru i otkrivena lica. Nu čim nas je prva bula slučajno opazila, mahom se preseneti i trže od posla. Sve se bule isti čas umiriše, baciše lopatice i korita, pokriše lice, složiše ruke preda se i sagnuše se otkrenuvši se od nas. Kad smo prošli, opet su nastavile svoj posao. …
Napomena: Svako mišljenje autora tekstova i naših sagovornika nije i mišljenje bošnjani.com
Uz odobrenje urednika dozvoljeno je svako kopiranje, umnožavanje, štampanje i publikovanje tekstova sa naše zvanične stranice www.bošnjani.com.
