Toponimi Bosne

Za ovaj put smo vam pripremili pregled i objašnjenja nekih manje poznatih toponima, reljefnih karakteristika i lokalnih naziva koji se sreću na cijeloj teritoriji Bosne. Takođe, uvršćene su i neke arhaične riječi koje su se tokom vremena izgubile iz našeg jezika, ali su ostale sačuvane u zemljopisnim imenima. Vjerovatno će mnogi od vas na osnovu ovih toponima saznati zašto se neki grad, naselje, šuma ili bilo šta u vašoj blizini baš tako zove i kakvo značenje ima.

A

• haljuga – gusta šuma
• at – brežuljak, greda (mađ. hát)
• havala – vidikovac (pers.)

B

• badanj – izvor uređen za uzimanje (zahvatanje) vode
• bišće, bihak, bihag – kraljevsko dobro, imovina
• blatuša – vlažna oranica, blatnjava njiva
• boka – ušće
• buk – nemirni dio rijeke, brzak, slap, vodeni tok niz stijene
• bunjište – đubrište, smetljište
• busija – zasjeda. U prenesenom značenju se odnosi na skrovito ili nepristupačno mjesto.

C

• ceh, ceo – rudnik (njem. Zeche)
• crkvine – mesto gde se nalaze ostaci neke crkve

Ć

• ćuvik – brežuljak, uzvisina,brdašce

Č

• čajra – livada (tur)
• čarda – nadstrešnica na četiri stuba (pers)
• čatrnja – ozidana jama za sakupljanje kišnice u sušnim krajevima Bosne
• čauš – podnarednik u turskoj vojsci
• čuka, čukara, čoka – planinski vrh, ali i brdo.

D

• dalm – brežuljak (vlaški)
• dažd – kiša
• dol, dolja – dolina
• dolma – nasip
• dub – hrast
• dubrava – šuma, lug (izvedeno od dub)
• dulo – udubljenje u zemlji, jama iz koje izbija voda
• dumača – uvala
• dučina – mračno mjesto, obično udolina u gustoj šumi
• duvarine – ostaci zidina, trag neke građevine

Đ

• đal – brijeg (rum.)
• đeram – bunar
• đevđelija – zemlja za oranje, vlasništvo jedne porodice

DŽ

• džada – put (tur)

F

• faca – osunčana strana padine (vlaški)
• fat – hvat (mjera za dužinu)
• fok – jarak (mađ. fok)
• fuše – polje (alb. fushë)

G

• gabar, gaber – grab (drvo)
• gabrak – grabova šuma
• gaj – manje šumsko područje, šumarak, lug
• glbok – dubok
• gramada, gremada – gomila kamenja na livadi
• greda – malo uzvišenje, brežuljak, ponegdje znači izdignuta riječna obala, litica
• gromila – zemljana ili kamenita humka, brežuljak
• gudura – dubodolina
• gumno, guvno – proplanak ili dio naselja na kome se okupljao narod. Alternativno, prostor u blizini kuće ili naselja na kom se obavljala vršidba
• guštak – gusta niska šuma

H

• hvost – sitna šuma
• hum, humka, umka – manje uzvišenje, uzvisina, često označava i neko grobno mjesto od značaja za lokalno stanovništvo
• hrbat – greben
• hendek – neprohodno mjesto, ali takođe i rov, kanal
• hrba – grba

I

• ilidža – banja (tur)
• izba – koliba

J

• jalija – riječna obala, prostor pored rijeke (tur. yali)
• jalovica – neplodna (jalova) zemlja
• jarak – rov iskopan za odvođenje vode
• jaruga, jar – vododerina, usjek koji je napravila voda, uzana duboka formacija obično oko rijeke ili potoka
• jaz – provalija
• jaža, jažva, vodojaža – jarak kojim se voda vodi na njive

K

• kao, kal – blato, blatište
• kamp – polje (vlaški)
• karavan – zajedničko putovanje trgovaca, od karvan – društvo (pers)
• kaštel – zamak, utvrđenje, tvrđava. U kasnijem periodu više se koristi za plemićki dom.
• katun – privremeno sezonsko naselje čobana u višim predjelima (npr. Vlašić) gde se stoka izvodi na ispašu
• kiseljak – banja, banjski izvor
• klisa – crkva (grč)
• ključ – riječni zavoj, mjesto gde rijeka pjeni
• krivaja – potok ili rječica koji često menja smijer, krivuda
• kutugeri – bogumili, heretici,patareni

L

• lastva – travnata površina među stjenjem, liticama
• lokva – mala bara
• luč – crni bor
• luča – baklja, zrak, svjetlost

M

• maja – planinski vrh (alb)
• majdan – rudnik (tur. maydan)
• mećina – meka, rastresita zemlja
• med, mjed – bakar, bronza
• mejdan – mjesto nekadašnjeg boja ili bitke (tur.)
• mendula – badem (lat.)
• miljak – komad zemljišta (njive ili vinograda)
• mirine – razvaline, ostaci zida (lat. murus)
• mlaka – močvarno tlo, bara
• mrtvaja – bara koja je ostala izvan glavnog toka rijeke, obično kad rijeka djelimično promjeni svoj tok
• mrčaj, mračaj – mračna gusta šuma

N

• nerezina, nerez – zapušteno zemljište, pustopoljina

O

• obršina – brežuljak
• odžak – uobičajeno dimnjak, ognjište. U Bosni je sinonim za sredjevjekovni dvor, raskošno imanje u koje su mogli da uđu putnici i u kojim je uvek gorjelo ognjište na kojem se spremala hrana za putnike namjernike. Po svojim dvorovima znamenite porodice su se nazivale Odžakovići.
• okapina – mala kratka pećina
• oplazina – neuzorani ili neobradivi dio njive zbog kamenja, korjenja ili neke prepreke
• otes – menjik, međa, granica
• otoka – riječni rukavac, zaliv
• ozren – izvedeno od staroslovenskog zreti – gledati, vidjeti

P

• pastr – šaren (staroslov.)
• perivoj – prostran i raskošno uređen vrt (grč. perivolos)
• peštera – pećina
• petrada – kamenolom (romanski, vlaški)
• pirg – kula
• plandište – odmorište
• plužina – ravnica (vulg.lat. pluginum)
• podgrad, podgrađe – naselje u podnožju srednjevekovnog utvrđenog grada (tvrđave su obično građene na uzvisinama)
• pojata – štala, takođe i pojilo, koliba, šupa
• ponikva – vrtača, oblik kraškog reljefa
• prćija – imanje dobijeno mirazom (grč. prokio)
• prelo – sijelo, okupljalište mještana, radi dogovora, zabave, obavještavanja, trgovine
• prnjavor – crkveno imanje, naselje koje pripada crkvi
• purgeri, purgari – građani (njem.)

R

• rakita – jedna vrsta vrbe, (lat. Salix purpurea)
• rame – vodoravni dio grebena ispod vrha
• raspuće – raskršće, raskrsnica
• rastoka – razvođe, bifurkacija, vododjelnica
• rataj – zemljoradnik
• razbojište – poprište boja ili bitke

S

• samokov – topioničarsko postrojenje
• saraj – dvor, dvorac (tur. saray)
• slatina – izvor slane, mineralne vode. Takođe označava i neplodnu zemlju.
• sopot – staroslovenska riječ za izvor
• spartura – krš, krševit predio (vlaški)
• srijemuš – divlji luk
• stlp, stolp – stub, kula
• sutjeska – tjesnac, klanac između dva brda
• survina – klizište

Š

• šeher – veće tursko naselje otvorenog tipa (utvrđeni gradovi se nazivaju hisar). Veće kasabe prerastaju u šeher (npr. Sarajevo, Užice, Banjaluka itd)
• šiprag – šikara, zemljište obraslo visokim žbunjem
• škarpa – kosina na zaštitnom bedemu ili kosi podzid puta (ital.)
• škrapa – brazde u krečnjačkim stijenama, veoma neprohodan teren
• škrbina – oštar i duboko usječen razmak u grebenu
• štav – kiseo

T

• tamnik – duboki vir
• taš – kamen (tur)
• tinja – blato, mulj
• trstika, trs, trsje – trska, šaša
• tur – divlje govedo
• tuz – so (tur)

U

• ubo, ubao – izvor, zdenac
• hudut – granica, međa (tur. )
• ustav – riječna brana
• utrina – livada, općinska zemlja, hatar

V

• varda, vardište – straža, stražište, potiče od italijanskog (g)varda
• var – tvrđava (mađarski)
• vas, ves – selo, mjestašce
• vrtača, vrtop – kraška udolina ovalnog oblika
• vrvina – strma, kozja staza

Z

• zablaće – predio iza močvare
• zabran – manje šumsko područje
• zagrađe, zagrađa – ograđeni vrt
• zgon, uzgon – ograđeno mjesto na kom se okuplja stoka
• zindan – zatvor, tamnica (pers.)

Ž

• žrvanj – vodenični kamen
• župa – kotlina, udolina, obično plodno područje oivičeno visovima. Kršćanske crkve se organizuju u jedinice koje se zovu župe.