Krv je zelene boje

Na našu žalost, jedini pravi zaštitnici naših šuma su izgleda još samo minsko-eksplozivna sredstva ostala rasuta iz perioda agresije na Bosnu po stoljetnim šumama. Za razliku od bošnjačkih političara, mine su našle svoju svrhu postojanja u ratom razorenoj nam državi.

Bosna je bogata država. Vlasnici države, Bošnjani, bi gledajući na prirodne resurse trebali živjeti u rangu jednog Šveđanina, Švicarca,Norvežanina, Austrijanca. Na našu žalost, a na radost lokalnih i svjetskih moćnika i multikorporacija Bošnjani/Bošnjaci žive skromno, bijedno nemajući nikakvu korist od prirodnih resursa. Naši čitaoci, koji su i naglasili važnost da istražimo ovu temu, pišu da po federalnim šumama, dan noć divlje pilane režu, šumari uz bakšiš šute i svi se bogate. Politika u sprezi sa policijom ih štiti jer šume nisu u vlasništvu države već u vlasništvu vladajuće garniture.Ovo što se sada u Bosni radi je bezobzirna, drska, perfidna pljačka i otimačina našeg, državnog resursa tj. blaga za račun stranaca. Međutim, nije ovo nešto što nije u Bosni već viđeno.

Da bi ste shvatili razmjere bogatstva kojima Bosna raspolaže a time shvatili i razmjere pljačke koja se vrši, ponudićemo vam nekoliko zvaničnih informacija

• Šume i šumska zemljišta u Bosni čine 53% površine države što je čini četvrtom u Evropi po drvnim rezervama
• U državnom vlasništvu je oko 81%.
• Izdanačkih šuma panjača je ukupno 917.800 ha ili 33,9%. Izdanačke šume su posljedica golih siječa na velikim površinama u visokim šumama za vrijeme Austro-Ugarske vladavine i stare Jugoslavije od 1918. do 1941. godine, čestih ratova na prostoru Bosne i poslijeratnih obnova ( čitaj nelegalnih planskih i neplanskih sječa i krađa).
• Samo cjepanica je u godini izvezeno u vrijednosti od oko 30 miliona KM

Svi pljačkaju

Pljačku naših šuma su proveli Mlečani, sjekući guste stoljetne šume za svoje potrebe tačnije potrebe Republike. Opće je poznato da je Venecija izgrađena od trupaca naših , bosanskih šuma.

Pljačku su radili i Turci sjekući šumsko blago za potrebe Osmanskog carstva.

Neviđenu pljačku su vršili i Austrijanci, možda i najveću jer su za taj čin izgradili mrežu puteva i željezničkih pruga prodavajući ih kao sentiment lokalnom stanovništvu kako to oni, pobogu rade jer vole ovu „svoju anektiranu  pokrajinu“ i autohtoni narod Bošnjake u njoj. Tako je, prema jednom tajnom izvještaju britanskih obavještajnih službi, bosanska građa već do 1919 god. bila izvezena u preko 200 zemalja svijeta, u kojim je većina radnih i životnih prostorija vladara te najimućnijih institucija i pojedinaca opremljena namještajem od bosanskog drveta.

Pljačku je vršio i komunistički sistem izgradnjom velikog broja industrijskih kapacitete i fabrika na području Bosne ( Šipad, Krivaja …) koji su zapošljavali po nekoliko desetina hiljada radnika, proizvodili trupce ili eventualno polufabrikate ( proizvodnja namještaja je bila u veoma malim količinama u odnosu na posječeni broj stabala) a koji su nesmanjenom žestinom uništavali specifični i vrlo bogati bosanski biodiverzitet.

Pod pljačku i formu specijalnog rata protiv Bosne i Bošnjaka spada i podmetanje bezbrojnih požara i ne dozoljavanje njihovog gašenja. Kao primjer ćemo navesti dvije informacije iz avgusta ove godine kada je u požaru na istočnom dijelu Čvrsnice izgorilo oko 700 hektara šume, a u požaru na Čabulji u istom periodu izgorjelo je oko 1500 hektara (vidi slike)

O kakvoj bezobzirnoj pljački, koja i dan danas traje je riječ, govori i zvanično pojašnjenje ministra šumarstva iz RS-a Borisa Pašalića. Pojašnjavajući golu sječu stabala na Kozari na površini od 85 hektara, ministar je podsjetio da se na toj planini 2018. godine dogodilo nevrijeme i “snjegolom” koji je izvalio stabla. On je rekao da su na tom planu stručnjaci savjetovali da se šuma mora krčiti …”. Dakle, 85 ha uništio snijeg a ne nenarodni režim. Ista je, ako ne i gora situacija na području FBiH.

Jedini na svijetu

Prema premjeru bosanskih šuma rađenog u periodu od 1987 do 1999 godine, kojeg je finansirala Svjetska banka, a koji je obavljan u pratnji IFOR/NATO snaga i tokom agresije na našu domovinu, tim naučnika je bosanske trupce, uz one sjevernokanadske, ocijenio kao “još jedine na planeti Zemlji koji većinom spadaju u nultu (0) kategoriju drvne građe” kad je riječ o makroekonomskim globalnim investicijama. Da li ste znali da je istovremeno s ratnim dejstvima NATO vršio i gravimetrijski premjer cijele Bosne i tada utvrdio postojanje velikih količina duboko-podzemnih rezervoara nafte, gasa, vode kao i termalnoenergetskih te mineralnih potencijala.O kojim količinama je riječ možemo samo nagađati. Da tu ipak ima nešto „dublje“ govori i nedavna historija u vezi događaja u Libiji. Naime, libijski tim stručnjaka i istraživača je istražio i utvrdio postojanje tzv. velikih vodenih bazena ispod pustinje na dubini od oko 5 km.  Muamer Gaddafi je smatrao kako je za razvoj Libije prijeko potrebna voda, te je započeo i skoro dovršio građenje najvećeg akvadukta na svijetu čijim bi se završetkom omogućilo navodnjavanje do tada besplodnih, suhih predjela količinom od 6.500.000 m³ slatke vode na dan! Gadaffi je za 12 god. izgradio 2.820 kilometara cijevi. Kompletnim spajanjem svih cijevi i završetkom cjevovoda Libija bi doživjela bukvalno jedan ogroman privredni,poljoprivredni,ekonomski i kulturni skok a Zapad vjerovatno ogroman šok. Interesantno je da je u napadima NATO avijacije, koji su počeli prije konačnog spajanja cjevovoda u jedan sistem, ovaj sistem za navodnjavanje u potpunosti uništen mada nije predstavljao nikakvu prijetnju po vojnike Alijanse. Po velike korporacije i svjetske moćnike sigurno je bio prijetnja.

Zašto navodimo primjer Libije u ovom tekstu.?! Pa za neke narode (države) zbog prirodnih bogatstava i resursa predviđena je “brza smrt” u formi revolucija, brzih smjena vlasti, ubistava … (u zavisnosti od mentaliteta kolektiviteta) dok je za neke predviđena metoda “kuhane žabe”. Za one koji ne znaju da pojasnimo: Sindrom kuhane žabe je izraz koji se koristi za situaciju kada neka osoba živi u uslovima koji bi trebalo da budu neprihvatljivi ili neizdrživi za nju, ali ona to ne primećuje zato što je u tu situaciju dospjela postepeno, privikavajući se na svaku pojedinačnu promjenu, a ne naglo. Ova metafora je izvedena iz nekoliko experimanata koji su rađeni u 19 stoljeću gdje je pretpostavka bila da bi žaba ubačena u posudu ispunjenu vrelom vodom odmah iz nje iskočila. Ukoliko bi se pak žaba ubacila u posudu ispunjenu hladnom vodom, ona bi tu ostala. Ako bismo tu vodu potom zagrijavali veoma lagano i postepeno, žaba bi u vodi ostala i bila bi skuhana. Primjer je Bosna gdje se evo 30 god. nakon rata i dalje pljačka, ubija, krade i vara, otima i iznosi naše blago od čega najmanje koristi imaju stanovnici Bosne. Da li zbog naših šuma, voda, litijuma možda … što su silne svjetske korporacije u svojim istraživanjima otkrile ni 30 godina nakon rata nema mira u Bosni? Zar profit koji ubiru sa naših leđa nije dovoljan razlog da ne vjerujemo ni Njemcu ni Danajcu?

Od 1997 god. moglo se potpuno anonimno trgovati bosanskom drvnom građom i to u neograničenim količinama i za neograničene iznose putem jedne web-stranice. Nakon što je Interpol pokrenuo istragu pomenuta stranica je prestala s radom. Međutim, crno tržište je nastavilo funkcionisati doduše suptilnije, tajanstvenije i  isključivo “po preporuci”. Oglasi koji su se mogli naći u medijima a u vezi prodaje drveta su bili veoma direktni i svaka transakcija je omogućavala trenutačnu višemilionsku zaradu. U nastavku vam donosimo sadržaj jednog takvog oglasa.

“Prodaje se 120 šlepera (40 t po šleperu) trupaca prvoklasnih (sa zalihe Krivaje), cijena total 10.000 $ fiksno, isporuka 7 dana, transport osiguran u bilo koju luku na Jadranskom moru + pretovar dodatno (jednokratna radna snaga obezbjeđena)”.

Kako je već napomenuto, ista roba je na crnom tržištu usljed kvaliteta nultog reda bosanskog drveta, odmah po izvozu vrijedila i do 100 puta više. Nigdje lakšeg posla, a više para od prodaje šumskog blaga !

Pa i dan danas , prodaja naše šume u bescjenje die nesmanjenom žestinom. Pomjeraju se već isplanirane trase autoputeva, podmeću se požari,lažiraju se podaci o šumama punim bolesti i potkornjaka … a sve u cilju što jednostavnije i „legalnije“ i brže sječe našeg bosanskog blaga. Nestaju pluća Bosne, tvornice  kisika. Nestaju prijatelji vode a neprijatelji suše. Nestaju u ratu potrebni čuvari i grijači. Nestaju borci protiv erozije. Na našu žalost, jedini pravi zaštitnici naših šuma su izgleda još samo minsko-eksplozivna sredstva ostala rasuta iz perioda agresije na Bosnu po stoljetnim šumama. Za razliku od bošnjačkih političara, mine su našle svoju svrhu postojanja u ratom razorenoj nam državi.