Kenjac

Magarac (latinski: Equus africanus asinus ) je pripadnik vrste pripitomljenih kopitara iz porodice Equidae. Kada je čuveni povjesničar i poznavatelj Mediterana Fernand Braudel branio svoju doktorsku radnju “Mediteran i mediteranski svijet u doba Filipa II.”, jedan ocjenjivač toga rada zamjerio je mladom kandidatu što je zanemario ulogu i značenje magarca u historiji mediteranskoj.

Magarcu treba, kao najkorisnijoj i najuniverzalnijoj domaćoj životinji naših predaka, odati dužno poštovanje. Preci modernog magarca su nubijska i somalijska podvrsta afričkoga divljeg magarca. Ostaci domaćih magaraca koji datiraju iz četvrtog tisućljeća pr. Kr. pronađeni su u Ma’adi u Donjem Egiptu. Bogati Egipćani imali su u štalama više od hiljadu magaraca za razne vrste poljoprivrednih radova. U Grčkoj i Turskoj magarci su korišteni kao idealne životinje za rad na uskim stazama u vinogradima te teško dostupnim dijelovima terena.

Danas u svijetu postoji više pasmina magaraca. A naš magarac je Hercegovački. Spomenik ovoj plemenitoj životinji podignut je u Mostaru početkom sedamdesetih godina prošlog stoljeća na inicijativu Osmana Pirije, jednog od najvećih poljoprivrednih stručnjaka koje je iznjedrila BiH, a koji je tada bio direktor nekadašnjeg giganta „Hepoka“. Karakteriše ga čvrsta konstitucija i skladna građa. Ima vrlo dugačke, mišićave uši, oči su izražajne vrat je srednje dug i vrlo jak prsa su plitka i uska trbuh je pravilno razvijen noge su čvrste s jakim kostima, kopito je malo, ali tvrdo i prilagođeno krševitom terenu. Za razliku od domaćih konja, kopita magarca prilagođena su kamenoj, neravnoj podlozi. Daju im siguran oslonac, ali nisu pogodni za brzo trčanje. Magarci vode porijeklo iz suhih područja. Boja krzna im je siva ili smeđa do crne, ponekad crvenkasta. Pored toga, magarci mogu biti i šareni. Potpuno bijeli magarci su vrlo rijetki , Noge su im ponekad zebrasto prugaste, a stomak bijel, kao i područja oko očiju i gubice. Većina magaraca imaju uspravne grive i rep koji završava velikom kićankom. Uške su im puno veće nego kod konja. Magarci su u pravilu dugovječniji od konja i mogu biti i stariji od 40 godina . Koristio se a i dan danas se koristi za vuču, za jahanje i posebno za nošenje tereta, odnosno tovara ( u Dalmaciji magarca zovu tovar ). Rad koji ova životinja daje, naročito ako se uporedi sa njegovim dimenzijama, skromnom prehranom, te nezahtjevnim uzgojem – je zaista veliki.Na prostorima gdje su hercegovački magarci uzgajani, u kojima su nekada bili tipična domaća životinja, poratna je obnova promijenila način priređivanja, te magarci više nemaju prijašnju ulogu.

U našim krajevima se danas njihova uloga kao tovarne životinje skoro u potpunosti ugasila i zbog toga je bitno naći za njih neku novu perspektivu, jer im ovako neminovno prijeti izumiranje. Jedna od mogućnosti leži u iskorištavanju magarećeg mlijeka. Naime oduvijek se magareće mlijeko smatra ljekovitim i lako probavljivim, a u posljednje vrijeme se mlijeko od magarca koristi i za prehranu beba koji su alergične na proteine iz kravljeg mlijeka ili za bebe koje ne mogu dojiti. Zapravo, nekada davno je bilo normalno da se djeca od majki koja nisu imali mlijeka ili su živjeli u oskudici doje i mlijekom od magaraca i za to nije bilo potrebno da se posebno uzgajaju magarci, ali danas je situacija sasvim drugačija. Zato u današnjoj situaciji osim uzgajanja magaraca za turističke svrhe i kao ljubimaca, magareće mlijeko za dojenčad i druge ljude koji pate od alergija otvara zanimljivu perspektivu za očuvanje ove plemenite pasmine.
Za više informacija obavezno posjetiti webstranicu: https://www.novival.info.
Novi val je omladinska organizacija čiji cilj je animiranje mladih ljudi i aktivno uključivanje u edukativne, ekološkie, sportske, umjetničke, turističke, kulturne, i zabavne aktivnosti.