Gdje nestade Srebrenica ?

Srebrenica je u bošnjačkom pamćenju urezana kao mjesto genocida, mjesto gdje su se oduvjek žedni neprijatelji Bosne „napili“ njima prijeko potrebne krvi nedužnih, slabih, nemoćnih …

Novije generacije poznaju Srebrenicu kao mjesto tuge, nepravde, planetarnog zločina, negiranja … Svijet Srebrenicu pamti po plaču djece, strahu civila od pokolja, izdaje od strane te okrutne „dame“ Evrope … Međutim, malo osoba zna da je Srebrenica prije bila jedna uređena, lijepa čaršija ponosnih i čestitih ljudi. Gdje se to pogriješilo, šta se to zaboravilo, gdje i kada smo to nehajno odmahnuli rukom i rekli: „Hajde, nek je živa glava! Neka ne puca.“

Kao posljedica našeg bježanja od nas samih te konstantne krađe našeg historijskog blaga uz raširenu i planski provedenu i podržanu našu sopstvenu nebrigu, ubijanja našeg kolektivnog sjećanja, otupljivanja oštrice našeg nacionalnog ponosa te mnogo čega drugoga dolazimo u situaciju da velika većina nas ne želi ili ne može povezati sliku ispod teksta sa sadašnjim stanjem i slikom jedne prosječne Srebreničanke. Upravo to se desi kada izgubimo autohtonost, kada nas je stid nas samih i naše prošlosti, kada se prodajemo jeftino i kada bez pogovorno izvršavamo ono što pred nas postave i naši prijatelji i naši neprijatelji ne razmišljajući o posljedicama po budućnost naših naraštaja. A neko nam je nekada, ne tako davno, sa ciljem da nas odrodi od nas samih u Srebrenici ponudio nešto što nije naše, nešto tuđe što smo objeručke prihvatili. Misleći u svoj onoj naivnosti da će ih to zadovoljiti. Zaboravljajući da samo naša prosuta krv i naši jecaji čine naše neprijatelje većim i hrabrijim. I tako iz genocida u genocid, iz zločina u zločin, iz nepravde u nepravdu …A nekada su srebreničke žene, ne tako davno još u doba Austro-ugarske monarhije čestito, gordo i bez straha kročile plemenitim srebreničkim tlom u ovakvoj narodnoj nošnji…..

Gdje se pogriješilo ?