Vraničko zvonce

Vraničko zvonce ili bijelo zvonce (latinski Edraianthus niveus) – s je bosanskohercegovački stenoendem iz porodice Campanulaceae (zvončići).

Vraničko zvonce je trajnica niske, do 15 cm visoke, uspravne ili polegle stabljike. Stabljika je dlakava sa ljubičastim odsjajima. Listovi su linearni do linearno lancetasti, u donjem dijelu trepljasto dlakavi, a u gornjem goli i neznatno prošireni. Dugi su 30–80 mm a široki oko 1–3 mm.Cvjeta u julu i avgustu. Cvjetne glavice široke, sa 2-8 cvjetova. Brakteje su široko, rjeđe usko jajolike, zašiljene, zelene, sa cvjelovitim rubovima. Rjeđe mogu biti i neznatno na¬zubljene, dlakave, još rjeđe i gole, a donji (prošireni) dio je obično purpuran. Čašica je crvenkastoljubičasta, a njeni zupci izduženo lancetasti i šiljati. Rubovi su im rijetko dlakavi ili goli, za razliku od cijevi časice koja je redovno gola. Cvjetovi su iznutra vunasto dlakavi, sa vanjske strane goli, rjeđe dlakave nervatute. Dugi su 20–28 mm. Plod se otvara na vrhu, popuštanjem poklop-aca nepravilnog oblika, koji otpadaju. Sjemenke su pljosnate, široko jajoliko-elipsoidne, svijetlosmeđe i gole.Vraničko zvonce je prvi otkrio i opisao Günther Beck von Mannagetta und Lechernau koji je istraživao floru BiH.

Bijelo zvonce raste na paleozojskim i trijaskim krečnjacima planina Vranica i Zec, na nadmoskim visinama od 1.600 do 2.112 m, obično na sjevernim, sjeveroistočnim i sjeverozapadnim padinama. Mikrostaništa su mu pukotine stijena i zaravnjeni vrhovi i grebeni u vegetaciji planinskih rudina. Podnosi i pliće i/ili dublje krečnjačke crnice, slabo bazne, neutralne ili slabo kisele pH reakcije. Na vraničkim vrhovima Krstacu i Ločikama, na nadmorskoj visini izmedu 2.000–2112 m dio je predivne endemske biljne zajednice u kojoj je jedna od obilježavajućih elemenata.Bosanski je stenoendem na planinama: Vranica, Zec i Vitreuša.
Locus classicus je alpska visinske zona Vranice i Zec-planine (Beck, G. 1893).