Bosanski pjevač

Početkom dvadesetog vijeka, Nijemci su obavili sistematizaciju rasne peradi u kojoj su opisali rasu peradi čiji pjetlovi neubičajeno dugo kukuriču, a odgajana je u Bosni i Hercegovini, najviše na području južnog Sarajeva. Ovu živinu nikako ne bi trebalo mješati, a pogotovo poistovjećivati, sa pjevačima koji su u stanju da kukuriču i do 50 sekundi, pa i više, i koji se stoljećima odgajaju na Kosovu i južnoj Srbiji. Razlika između ove dvije rase je ogromna i u samom izgledu. Poslije tog prvog, maltene i jedinog pominjanja autohtone peradi pjevača iz Bosne, kao da im se u narednim decenijama gubi svaki trag, te se gotovo smatrani i nestalom rasom. Baš kao što se sada smatra da je rasa psa Starobosanski hrt izumrla , o čemu smo na ovom portalu već pisali.

Zoolog dr. Majkl Rajman ( Dr. Michael Reimann – http://www.vieh-ev.de/Rassen/Gefluegel/bosnischerkraeher.html ) koji se bavi proučavanjem rasne živine, pogotovo lokalnih, raritetnih rasa i pisanjem knjiga o njima na jednoj pijaci u Istanbulu 2004. godine pronašao je dva pijetla koji su izgledom potpuno odgovarali bosanskim pjevačima. Njihovo kukurikanje trajalo je 13-14 sekundi, što je jedna od tipičnih karakteristika ova rase. Pribavio je i odgovarajuću koku jer je saznao da u Turskoj postoji nekoliko odgajivača koji posjeduju bosanske pjevače. Pouzdano se znalo da su tu perad u Tursku donijeli Bošnjaci koju su tamo stoljećima odlazili ponajviše zbog posla i trgovine. Ovih nekoliko primjera bosanskih pjevača koji su odnešeni u Njemačku, zainteresovali su nekoliko njemačkih peradi se bave rasama koje karakteriše dugo kukurikanje pjetlova. Tomislav Čanić, golubarski sudija i predsjednik Standard komisije Saveza uzgajivača sitnih životinja BiH, kaže da je ‘Bosanski pjevač’, pasmina u priznavanju. Pjevač zato što učestalo pjeva, pogotovo ujutro, a bosanski, zato što je to autohtona bosanska pasmina.
“Još za vrijeme Austrougarske primjerci bosanske kokoške su nošeni na zapad i sad ih polako vraćamo k nama. Zoran uzgaja pjevače, a ja Italijanske srebrne kokoši. Obojica u jatima imamo šampione i ponosni smo na to. Ne bismo sigurno uspjeli da nam značajan vjetar u leđa nije dao gospodin Edin Jabandžić i firma Madi iz Tešnja, veliki entuzijasta i privrednik”, kaže Čanić. Od 2006. do 2008. godine, bosanski pjevači su uspješno razmnoženi u Njemačkoj, tako da ih sada tamo posjeduje osam uzgajivača, odk kojih su neki iz Bosne. Od 2007. godine one se redovno takmiče sa bosanskim pjevačima u dugom kukurikanju pjetlova na specijalizovanim izložbama u Njemačkoj, koje održavaju samo za perad čija je odlika dugo kukurikanje pjetlova.

Sredinom tridesetih godina XX stoljeća, Radovan Antović (1907. Danilovgrad – 1974. Visoko), kao poljoprivredni stručnjak i upravnik Peradarske stanice (živinarnika) u Visokom izvršio je selekcionisanje bosanske kokoši u u Visokom (BIH). Prilog o tome objavljen je u Službenim novinama Kraljevine Jugoslavije – Narodno jedinstvo; Kraljevske banske uprave Drinske banovine u broju 32. od 18. aprila 1936. Jasno se vidi da je bosanska kokoš selekcionisana iz DVA JATA: jedno je bilo MRKE boje, a drugo jato je bilo KONOPLJASTE boje .

Bosanski pjevači su perad ponosnog, uspravnog držanja, dosta su divlji i nepovjerljivi. Tijelo im je mišićavo, sa snažnim zaobljenim grudima koje nose podignute. Rep je srednje veličine i nošen je podignuto uspravno, te gradi gotovo pravi ugao sa tijelom. Kresta kod bosanskih pjevača može biti prosta ili ružasta. U oba slučaja je srednje razvijena. Noge su im jake, visoke i obavezno sa primjesama krem boje, ali ne i prejakim tonovima žućkastih nijansi. Tek poneki primjerak ima i svijetlosrebrenasto perje na vratu. Masa pjetla je od 2 do 3 kg, a koka od 1,75 do 2 kg. Jaju su krupna, prosječne mase od 56 grama. Ljuska im je bijela. Godišnja nosivost varira od 80 do 150 jaja.Pasionirani uzgajivač domaćih životinja Mujaga Selman iz Gornje Sanice, nadomak Ključa, kaže kako postoje dobre šanse da se domaći bosanski pijetao i kokoš uvrste u svjetski registar peradi kao autohtona vrsta ovih prostora. Selman, za prijedor24.com  kaže kako već godinama uzgaja ovu perad i da je za cijelu priču uspio zainteresovati ljude s Veterinarskog fakulteta iz Sarajeva. “Dolazili su kod mene i spremni smo iznijeti cijelu priču do kraja. Drugačije je kada iza vas stoji državna institucija, nego kada sami vodite borbu”, kaže Selman.Glavna odlika, kukurikanje pjetlova, koja traje oko 15 sekundi, mora se održavati selekcijom, a najbolja potvrda su takmičenja, koja su za takve vrste živine već tradicionalna u Njemačkoj. Budućnost bosanskih pjevača sada je daleko bolja nego prije nekoliko godina, jer ima sve više zainteresovanih uzgajviača u našoj Bosni i Hercegovini.