Starobosanski zagrobni amuleti

Starobosanska civilizacija je bila poznata izradom obilježja tj. predmeta na kojima su dominirali tipični simboli naših predaka i njihove civilizacije. Prvenstveno se tu radi o motivu trolisne djeteline, svastike, ilirskog cvijete ( pečata Ilirije ) i dr. kakve srećemo na starobosanskim stećcima i stijenskim crtežima iz neolita u Bosni.

U Alacahüyüku, mjestu u Turskoj u jednoj prinčevskoj grobnici čija je starost procjenjena na 2300 god. p.n.e. pronašena su tipična ilirska obilježja sa kojim je pokojnik sahranjen. Taj nakit imao je, za tadašnje pojmove, magijske moći, štitio je od nesreća i donosio sreću onom ko ga je posjedovao i na ovom i na „onom“ svijetu. Takođe ovi predmeti su se nosili u cilju dokazivanja pripadnosti nekoj određenoj religijskoj zajednici. Ta tipična zagrobna obilježja tačnije nakit sa kojim je tijelo sahranjeno bila su precizno izrađena, najčešće od zlata ili neke plemeniti legure ukrašena dragim kamenjem. Starobosanska civilizacija je bila poznata izradom obilježja tj. predmeta na kojima su dominirali tipični simboli naših predaka i njihove civilizacije. Prvenstveno se tu radi o motivu trolisne djeteline, svastike, ilirskog cvijete ( pečata Ilirije ) i dr. kakve srećemo na starobosanskim stećcima i stijenskim crtežima iz neolita u Bosni.

Interesantno je da se na predmetima i nakitu kao doduše i na pomenutim stećcima vide uvijek posebno izdvojena tri simbola, u čast ilirskog boga Troglava tj. njegova tri podboga koji su mu služili. Ovaj historijski fakat Grci će nam ukrasti i plagirati u svoj koncept Zevsa.

Po predanjima naših predaka trolisna djetelina predstavlja tri osnovna elementa života zemlju, vazduh i vodu te da spoj ova tri elementa cijelom svijetu daje prijekopotrebnu ravnotežu. Vjeruje se da uz pomoć trolisne djeteline, ma kako to zvučalo, čovjek postane vidovit i vidi vile i druga nadprirodna bića iz starobosanskih legendi. Takože smatra se da je trolista djetelina zapravo ženska figura upisana u krug. Ako uključite maštu, možete zamisliti djevojku raširenih nogu i sa rukama visoko iznad glave. U vremenima kada su Iliri gusarili po morima na krmi brodova je bila urezana ženska figura u sličnom položaju baš kao podsjetnik na neka pradavna vremena nastanka Ilirije.

Simbol svastike takođe se često koristio u užoj Iliriji ili Staroj Bosni te ga nalazimo na keramici u svim civilizacijama na putu pohoda Ilirske imperijalne vojske prema istoku. Tako da je sada ovaj znak  raširen od Kine do Skandinavije. Sama riječ svasti, svastika znači dobrobit. Dakle to je dobar znamen sreće, blagostanja. Po svom obliku on, dakle križ sa krakovima, može biti usmjeren u smjeru sahata ili u suprotnome smjeru  mada je češće u smjeru sata. U samoj indijskoj tradiciji svastika se povezuje sa bogom Višnuom, sa Buddhom, a javlja se vrlo široko i u dinizmu. U Zapadnom svijetu svastika je pravi procvat doživjela tek nakon arheoloških istraživanja Heinricha Schliemanna u 19. stoljeću. Taj njemački istraživač bio je opsjednut grčkom historijom te je u Grčkoj naišao na simbol svastike kojeg je odmah povezao s antičkim indoeuropskim narodima budući da su slični oblici pronađeni i na nekim antičkim germanskim nalazištima. Schliemann je, nakon konzultacija s dvojicom vodećih skolastika sanskrita tog doba Emile Burnouf i Max Muller, postavio tezu da je svastika bila bitan religijski simbol naših predaka, zahvaljujući čemu je povezao germansku, grčku i indoiransku kulturu ne želeći da se u stvari pozabavi i istraži originalno mjesto nastanka ovog simbola. A to je prostor sadašnje Bosne. Interesantno da se na stećcima širom Bosne ( a zna se da starost stećaka datira nekoliko hiljada godina p.n.e., vidi tekst o stećcima na našem portalu! ) nalazi simbol svastike. Na žalost ovaj simbol su nacisti iskoristili za propagiranje svojih bolesnih političkih ciljeva te time promjenili percepciju zapadnog svijeta u pogledu značenja i izvorne simbolike. Svi sljedeći okupatori i rušioci Bosne i negatori Bošnjana smišljeno su negirali svaki naš dodir sa ovim simbolom i njegovom historijom i značenjem. Jer jedino na taj način su mogli skriti naše hiljadugodišnje porijeklo i prikazati nas kao strano tijelo, došljake a ne kao autohtoni narod, starosjedioce ovog kontinenta.