Među Bošnjacima postoji legenda o nastanku imena grada Konjica. A ona kaže ovako…
U davna vremena, kada su stari stanovnici Bosne, Bošnjani naseljavali kao prvi narod svijeta ova područja postojalo je naselje na mjestu gdje se danas nalazi Boračko jezero. Za ime mu se ne zna, ali priča kaže da je bilo naselje u kojem su stanovnici živjeli u izobilju.
Jedini problem je što su bili toliko ogrezli u oholosti i bogatstvu da nisu više pazili na gostoprimstvo ni na iskrenu ljubav.
Ti su ih grijesi i upropastili. Jednog dana, bio je četvrtak u taj grad dođe neki siromašni Bošnjanin koji je htio da se od dugog puta okrijepi i naše prenoćište. Sva vrata na koja je pokucao i zamolio za malo hrane i vode te za prenoćište ostala su zatvorena. Ljudi tvrdog srca pokazali su svoje pravo lice i podrugljivo ga uz psovke tjeraše iz njihovih avlija. Niko njegovu molbu ne htjede uslišiti, ali kad je stigao do kolibe jedne sirotice na kraju grada i pokucao na njena vrata, ona ga pozva da uđe i prenoći.
Bila je to siromašna udovica, koja osim trošne kuće, bašče, krave i konja ništa drugoga imala. Njeno najveće blago bio je njen sin jedinac. Majka i sin bili su milostiva srca. Putniku namjerniku pružili su gostoprimstvo i podijeliše sa njim svoj zadnji zalogaj. Putnik prenoći u čistoj i toploj postelji te ujutro blagim glasom majci i sinu reče:
– Zbog grijeha mještana ovog sela a koji će zbog tvrdog srca i oholosti svoje biti kažnjeni, vi morate otići. Ponesite što imate od stvari i idite niz brdo do doline. Kada dođete do rijeke, idite uz nju. Tamo gdje konj desnim kopitom triput udari u zemlju, na tom blagoslovljenom mjestu sagradite sebi kuću!-
Ovi tako i učiniše. Predaja dalje tvrdi da, kada su se posljednji put u petak oko podne okrenuli ugledaše čudo neviđeno. Uz vrisku i zapomaganje stanovnika grad potonu, a iz nebrojenih vrela potekoše ogrome količine vode kojaispuni cijelu kotlinu. Sve kuće i štale, stoka i ljudi netragom nestadoše pod vodom . A na mjestu naselja nasta ogromno, duboko jezero. I zavlada neka čudna tišina koja i danas prati posjetioce ovog mističnog dijela Bosne.
Mati i sin pođu dalje uz rijeku Neretvu, kako im je putnik rekao. Na putu uzvodno iznenada konj stade. Udari desnim prednjim kopitom triput u zemlju. Majka i sin sagradiše na tom mjestu kolibu, a malo zatim, pošto je mjesto bilo berićetno majka oženi sina. Vremenom to mjesto posta veliko naselje i po konju koji je kopitom tri puta udario u zemlju dobi ime Konjic.
Napomena: Svako mišljenje autora tekstova i naših sagovornika nije i mišljenje bošnjani.com
Uz odobrenje urednika dozvoljeno je svako kopiranje, umnožavanje, štampanje i publikovanje tekstova sa naše zvanične stranice www.bošnjani.com.
[…] Kako je grad Konjic dobio ime […]