Republika Ruska

Tekst je pisan sada već davne 2014 godine za jedan BH Portal. Koliko smo tada vidjeli neke stvari koje su danas skoro pa „normalne“ zaključite nakon čitanja teksta.

Odlazak Predsjednika RS-a Milorada Dodika u zvaničnu posjetu Ruskoj Federaciji, gdje će mu biti uručeno odlikovanje Fonda jedinstva pravoslavnih naroda za istaknutu djelatnost na jačanju jedinstva pravoslavnih naroda i unapređenje i jačanje hrišćanskih vrijednosti u društvu ne predstavlja ništa drugo do posipanje malo soli na ranu SAD i EU za gubitak Krimskog poluotoka te eskalaciju sukoba u Ukrajini. Cinici bi rekli da rukovodstvo manjeg entiteta na ovaj način gura prst u oko Zapadu da je, makar to bilo i deklarativno, spreman pokušati isti scenario i u BiH. Uslovi već postoje zar ne ?!

Činjenica je da RS igra minimalno dvostruku ulogu u svemu ovom. Na jednu stranu želi da se približi EU pričom o integracijama, poštenju, borbi protiv korupcije, kriminala dok na drugoj strani usmjeravaju i obučavaju te šalju četnike i borce da svoja široka iskustva iz inih “balvan revolucija” sa područja bivše Jugoslavije prenese na svoje istomišljenike pravoslavne vjere u trenutno vrlo rizično područje po cijeli svjetski mir. Koliko ih je zaista otišlo u Ukrajnu? Da li samo 5 komada kao što tvrde mediji ili je taj broj veći. Nezvanično se radi o brojci od 1700 obučenih četnika iz Srbije i RS-a.

Samo neupućeni ljudi bi povjerovali da Predsjednik RS-a Milorad Dodik putuje na hodočašće patrijarhu moskovskom i cijele Rusije Kirilu. Samo politički nepismeni Bošnjaci bi rekli da to ne nosi nikakve političke implikacije. Ono što Dodik sada intenzivno radi je približavanje Rusiji i njenim interesima u jeku kampanje međunarodne zajednice o novom Dejtonskom sporazumu stvarajući utisak da je RS, dok je on na čelu, sposobna učiniti isto što i Krim a gdje bi imala veliku podršku Rusije na svojoj strani. Pa pobogu, realno gledajući, zar ne postoje uslovi za to .

Zato bi SAD pa zatim i EU trebali sa krajnjim oprezom pristupiti najnovijoj ujudurmi najvišeg rukovodstva RS-a te im pokazati mjesto u magarećoj klupi učionice života i ne dopustiti rukovodstvu RS-a da uz Putinovu prećutnu podršku naprave isti scenario u BiH sa nesagledivim posljedicama.

Ne treba spominjati da bi jedan takav scenario držanja EU i SAD u šahu posredstvom Putinovih pijuna i realizirajući njegove političke interese, na području manjeg entiteta mogao izazvati ono što Duma i Narodna skupština RS-a priželjkuju. A to je sljedeće :

1. Izazivanje nestabilnosti u BiH sa ciljem “razvlačenja” materijalnih i tehničkih sredstava NATO saveza čime bi pritisak na Ukrajinu bio mnogostruko olakšan a pažnja javnosti usmjerena na “opravdane” težnje jednog dijela stanovništva BiH.
2. Dopustiti da ruska politika konstantno uzrokuje napetosti u regionu te da se indirektno suprotstavlja interesima SAD čiju politiku podržava velika većina Bošnjaka te većina Hrvata.
3. Gradnja lika i djela “buntovnika” Dodika u očima ostatka svijeta koji je eto smogao hrabrosti i svojim postupcima izaziva Zapad gradeći imidž ponosnog, prkosnog političara kakvi ne postoje kod ostala dva konstituvna naroda u BiH ( o čemu se naravno može lamentirati u posebnoj analizi ).

Na područjima u kojima Hrvati i Bošnjaci jesu ili nisu većina ovo sa zvaničnom politikom RS-a i prolazi tako indiferentno, sa pokojim mlakim odgovorom zvaničnika koji dođu samo i isključivo kao zakašnjela reakcija na trenutno stanje. Razlog leži prije svega u bošnjačkoj razjedinjenosti i hrvatskoj nezainteresovanosti za dešavanja u BiH. Zbog toga je, sudeći po nezvaničnim informacijama iz diplomatskih krugova, izvjestan sljedeći scenario u nekoliko koraka kao odgovor na pokrenuti proces izmjena Dejtonskog sporazuma i skoro prestrukturiranje odnosa u BiH.

Gubitak viznog režima – usvajanjem Zakona o prebivalištu u Narodnoj skupštini RS-a svim građanima bi bila ukinuta, od strane EU , privilegija ili sloboda kretanja tj. bezviznog režima čima bi BiH bila svedena na postojeće skučene okvire, davajući privid najbrojnijem stanovništvu Bonjacima, da se nalaze u svojevrsnom getu bez mogucnosti putovanja. Za građane hrvatske nacionalnosti to ne bi bio problem zbog ogromnog broja putovnica koje su podijeljene od 90-tih godina pa naovamo, u BiH. Za građane srpske nacionalnosti koji se u posljednje vrijeme intenzivno “naoružavaju” srbijanskim pasošima ( zar nije to Rusija uradila na Krimu u zadnjih mjesed dana a RS od 2012 god. ) zahvaljujući odluci Vlade Srbije da svi građani u regionu koji žele i imaju zakonsko pravo na državljanstvo Srbije to mogu da ostvare bez plaćanja administrativnih taksi te sastanku Tadić-Dodik na kojem Dodik kaže : “Nama je važno da svi u Republici Srpskoj koji žele i dobiju to državljanstvo”. ( Prvo želja pa onda pravo ?! ) Nezvanično se tvrdi, mada je teško doći do takvih relevantnih podataka da je do sada po raznim osnovama srbijansko državljanstvo dobio svaki treći stanovnik RS-a. Da ne zaboravimo Srbe iz Hrvatske koje je RH poslala a RS zahvaljujući malverzacijama sa matičnim knjigama uvela prvo u entitetsko a onda i u državljanstvo BiH. Jer pravno gledajući Odluke o stjecanju državljanstva donose entitetske vlasti ( Koliko je to pitanje krucijalno za RH govori i podatak da su iz Hrvatske nedavno insistirali na Vijeće ministara BiH da 10.000 ljudi koji još uvijek nemaju regulisano pitanje državljanstva u BiH bude hitno riješen. Nema potrebe naglašavati da se ovdje radi o bivšim stanovnicima RH koji su pobjegli iz SAO Krajine i nastanili se po raznim osnovama u BiH ) .

I sada se još neko pita a koja je svrha entitetskog državljanstva !? Dakle očito su opet Bošnjaci ti koji su zahvaljujući političkoj mutavosti i bljutavosti njihovih neharizmatičnih lidera, nepostojanju jasnih nacionalnih pa onda i ekonomskih ciljeva te izraženom nepotizmu bošnjačkih političara geografski, ekonomski, brojčano I duhovno dovedeni do prosjačkog štapa.

Izazivanje ekonomske nestabilnosti – Logično je da u ovakvim odnosima I uslovima u BiH dođe do realnog pada svih ekonomskih pokazatelja, prvenstveno na području sa bošnjačkom većinom. Područje sa hrvatskom većinom zbog većeg broja firmi iz RH koje su otvorile podružnice ili preselile pogone u BiH tradicionalno će zbog osiguranog plasmana na područje sa bošnjačkom I srpskom većinom te proizvodnjom za EU najmanje pogoditi ove nedaće. Područje RS-a će osjetiti pad ekonomskih pokazatelja u dobroj mjeri. Međutim, pored dobrih poslovnih veza sa Srbijom gdje su im od krucijalne važnosti pasoši koje masovno dobijaju imaju jedan bitan faktor, možda presuđujući u svemu ovom a to je : “San o Velikoj Srbiji i ujedinjenju pravoslavnog stanovništva”, gdje im hipoteka nastanka RS-a na krvi nedužnih igra ogromu ulogu u neprihvatanju BiH kao I svoje domovine.

Oružani sukobi – Vrlo je lahko, I poprilično jednostvano u ovakvoj situaciji ( a moglo se to vidjeti na primjeru Krimu a zahvaljujući I ogromnom iskustvu iz perioda agresije na bivše jugoslovenske republike ?! ) zamisliti scenario po kojem bi se za početak inscenirali oružani sukobi u sljedećim područjima: Tuzla, Srebrenica, Doboj pa I Mostar ( zahvaljujući srodnim veliko srpskim I velikohrvatskim politikama ) čime bi bila upaljena inicijalna kapisla pod cirkuskom šatrom.

Kome ovo odgovara ? Nikome. Kome ovo najviše neodgovara? Bošnjacima i Bosni ! I tu dolazimo do linije koju je vrlo lahko preći a koja je sa ove tačke gledišta, sa prilično sagledivim posljedicama.

Zar nam vojska kao i u Ukrajni nije etnički mješovitog sastava?
Zar ne graničimo sa Srbijom ?
Zar međunarodna zajednica nije neodlučna u vezi BiH ?
Zar jedan narod ( baš kao I Tatari ?! ) nema svoju matičnu državu ?
Zar ne bi i preko RS-a Putinova Rusija poslala snažnu poruku da se nalazi u dvorištu “sigurne kuće” – EU, sposobna da udari zapad “medu noge ” ?
Zar Srbija a kasnije I Hrvatska nemaju sada i legitimno pravo stati u odbranu “svojih” državljana kojima je i šakom i kapom dijelila pasoše/putovnice?
Zar … zar … zar … ?

Jeste li sada primjetili koliko sličnosti imaju dešavanja u Ukrajini sa BiH ?!

Podjela države – Logično je očekivati da se država podijeli nakon trećeg koraka, ovaj put bespovratno. Kolika će čija teritorija biti, je sada najmanji problem ( sigurno je da se Bošnjaci ne bi zaustavili na sadanjih ” svojih” 29 % teritorije ). Problem će biti bespoštednost zaraćenih strana, totalno odsustvo milosrđa te ratovanje po pravilima afričkih plemena a sve to “podno zidina Beča”.

Problem je što sljedeći, ne daj Bože sukob, može radikalizirati sve tri strane do krajnjih granica što bi se najjasnije očitovalo kod Bošnjaka čime bi na sebe preuzeli teret islamizacije, klerikalizacije stanja jer ne postoje kapaciteti da se od toga I odbranimo ? Problem je šta sa Bosnjacima Sandžaka, Crne Gore, Albanije, Hrvatske i njihovim teritorijalnim aspiracijama a šta sa svim ostalim mjestima u Evropi I svijetu gdje se teži odvajanju od matične države ? Šta ako Srbija poput Ruske Federacije stane u odbranu pravoslavlja ? Šta sa više miliona izbjeglica u Evropi ? A posebno mjestu u svemu tome je a šta ako neka budala okrene cijevi prema Beogradu, Zagrebu, Ljubljani, Beču koji su u dometu oružja koje što legalno što nelegalno posjeduju vojske I pojedinci na ovoj tertoriji?

Za ovaj scenario će mnogi reći da je fikcija, malo vjerovatan. No, ruku na srce nije li do neki dan bilo nevjerovatno i da Krim pripadne Rusiji ?! Zato je od iznimne važnosti da prvenstveno bošnjački političari ukazuju na ove pojave opstrukcije i “vezanja zastava ” RS-a sa Ruskom Federacijom te da traže odgovornost onh koji to danas podržavaju. Jer ” i šutnja je odobravanje !”