Putopis od Save do Adrije – 7 dio

Do sela Jezera … treba na kolima po drugi sat. Konji su mali, ali čili. Kola doduše klimava, ali zato bijahu sjedala od mirisave istom pokošene otave. Namjestismo se i hajd zapadnom ulicom grada opet u slobodnu, divnu prirodu. Sunce je žeglo svom svojom moću kako samo može da bude. Ali nama nije dodijalo. Krasna bijela cesta zavija se amo i tamo oko zašumljenih humaka, pa se žestina sunca suzbija o bujno zeleno granje kraj puta.

Krasna okolica, kojom od zapada dolazi zelena Pliva, tvoreći ispod Otomaljskoga i Oštroga brda dva divna gorska jezera, zaslužuje, da ju svaki putnik vidi. Rijetko je tko propustio, ako je bio u Jajcu, da nije posjetio jezera. Cesta se vijuga lijevom obalom Plive, koja se je i tu pred Jajcem živahno razigrala po svom stjenovitom koritu. Silna sakupljena voda, što ju šalje donje jezero, baca se tu, ruši i pjeni preko stijenja tvoreći male slapove, da ih je gledati prava milota. Najednom ti pukne pred očima u proširenoj dugoljastoj gorskoj uvali zrcalasta, sjajna ploča. To je donje jezero Plive. Zovu ga ondješnji muhamedovci i malo jezero, jer je manje od gornjega, koje se pretače u ovo donje. Cesta se vijuga lijevom obalom Plive, koja se je i tu pred Jajcem živahno razigrala po svom stjenovitom koritu. Silna sakupljena voda, što ju šalje donje jezero, baca se tu, ruši i pjeni preko stijenja tvoreći male slapove, da ih je gledati prava milota. Na jednom ti pukne pred očima u proširenoj dugoljastoj gorskoj uvali zrcalasta, sjajna ploča. To je donje jezero Plive…

Vozeći se tako južnom stranom jezera motrili smo s pravim duševnim užitkom milovidnu okolicu. Svi okolni bregovi zarasli su od vrha do dna gustom šumom. Divan je pogled na te šume i na jezero. Zelene vršike drveća kupaju se čarobnim odrazima svjetla u caklenastoj površini jezera. Na kraju jezera u zapadnom njegovom kutu naredalo se do roo kuća sve na kat, pravih turskih drvenjara. … To ti je selo Gjčolhisar (tur) ili Jezero. U selu je most, ispod kojega se slijeva gorska brzica Jošava u Plivu. Sve su kuće tik jezera, pa zato je to selo vrlo krasno i zanimljivo. Voda oživljuje čitavo selo. Nad selom na brdu Vaganu strše podrtine nekoga grada. U selu su i dvije drvene džamije. Ima i nekoliko povećih turskih kuća, koje pripadaju bogatim begovima. Još prije zaposjednuća Bosne doselili su se ovamo neki boljari, da u divnoj toj okolici sprovode dane. Ostale su kuće dućani i gostionice ili hanovi.

I mi smo se skrenuli u jedan takov han. Na njem je bilo napisano »Han Latifa«. Dakle naš gospodar domaćina zvao se je Latif. Stari muhamedanski namještaj ispunjavao je gornji dio visoke drvene kuće. Ozdol su dućani, a oko kuće velik trijem, na koji se trebalo uspeti strmim stubama. Stari nas dobričina podvori crnim dalmatincem. Ponudi nam i ovčjega sira i da će ispeći , ako želimo pastrva. Mi smo radosno prihvatili ponudu našega domaćine Latifa. Starac zakorači u čamac i izvadi nekoliko omašnih pastrva. Sve su bile žive, jer su bile uhvaćene istoga popodneva. Naš ih gostioničar sve sam očistio, pa hajd s njima na stare već toliko puta upotrebljene ljeskove ražnjeve. Mi smo se tomu čudili, jer još nijesmo vidjeli, gdje se ribe peku na ražnju. Vatra je već prasketala pod starom vrbom kraj vode, a naš pecar, valjda Latifov sin, zatače u zemlju okolo vatre sve ražnjeve s ribama. I tako, dok bi se jedna strana ribe ugrijala, okrenuo bi sve ražnjeve, da se peče druga strana.

Dok se je naša južina pekla, prošetali smo se u divni gorski prodol izvan sela uz Plivu i Jošavu. Tu su te rječice prave gorske brzice. Prebacuju se strmo preko samih pećina, koje im ispunjuju korito. Tuj ima na stotine dražesnih slapića, pa se te igre vode ne možeš sit nagledati. Da smo imali kada, otputili bismo se i do vrlo zanimljivoga izvora Plive. Nu pošto je to dosta daleko, moradosmo se zadovoljiti s onim, što su nam jezerani pripovijedali o prezanimljivom putovanju do vrutaka Plive.  Uz rijeku Plivu vodi divnim gorskim krajevima cesta u Glamoc. Desno se opet ispružila krasnom dolinom cesta i brzojavna žica prama Varcar-Vakufu i Banjaluci. Okolni te bregovi upravo mame svojim bujnim šumama, da ih se nagledaš i da se naužiješ njihova hlada i zelenila. Na zapadu se penje brdo Njive, na kojem su se žutile strni od ječma. Sjeverno se digla gora Borci, preko koje vodi tvrda cesta. Duboko u prodoru buči Pliva, tjerajući mlinska kolesa. Malo dalje eno pilane, a iza nje bujno polje, puno kukuruza.
Međutim smo se povratili u svoje svratište k našemu Latifu. Sa zanosom smo mu pripovijedali o lijepom njegovom kraju, a on nas čudno gledao. Valjda je mislio: A čemu se dive, kad je to meni obična stvar?

Kad smo se okrijepili, završismo veselim pjesmicama. Blagi mjesec već nas je čekao na vedrom obzorju, da nam bude pratiocem do Jajca. Večernja se tišina spustila nad cijeli kraj. U blista vom zrcalu jezera odsijevala se sjena naših kola, koja su hitro jurila pokraj divnih i nezaboravnih Plivinih jezera pod zidine tvrdoga Jajca. Dok se je naša južina pekla, prošetali smo se u divni gorski prodol izvan sela uz Plivu i Jošavu. Tu su te rječice prave gorske brzice. Prebacuju se strmo preko samih pećina, koje im ispunjuju korito. Tuj ima na stotine dražesnih slapića, pa se te igre vode ne možeš sit nagledati. Da smo imali kada, otputili bismo se i do vrlo zanimljivoga izvora Plive

U sljedećem putopisu pišemo o trasi Donji Vakuf-Kakanj-Kraljeva Sutjeska