Proglas Bošnjanima

Ima li ko danas od bošnjačkih intelektualaca koji bi mogao izaći pred narod i zaustaviti val migracija koji je zahvatio svaku poru našeg društva.

Mehmed Teufik ef. Azabagić sin Osman-bega roden je u Tuzli 1838. godine. Potiče iz ugledne i bogate tuzlanske obitelji, Azabagića. Osnovno i srednje obrazovanje završio je u Tuzli, a zatim je otišao na studije islamskih nauka u Istanbul. Diplomirao je 1868. godine, a potom se vratio u svoj rodni grad. U radnom vijeku prošao je sve pozicije u Islamskoj zajednici u Bosni i Hercegovini. Bio je imam, hatib, vaiz, a na položaju reis-ul-uleme Mehmed Teufik ef. Azabagić je bio od 1893. do 1909. Godine kada se povlači u penziju. Ostatak života proživio je u Tuzli. Umro je u 80-toj godini života 22. maja 1918. godine. Ukopan je u haremu Jalske džamije u Tuzli gdje mu se i sada nalaze nišani.

Presudna uloga muftije Azabagića

Nakon Berlinskog kongresa 1878. godine i gubitka ogromne teritorije Osmanskog carstva, znatno se pogoršao položaj bošnjačkog  stanovništa koje je dobilo nove vladare. Austrougarska okupacija BiH nije odmah u startu prouzrokovala masovnu migraciju stanovništva. U početku su se iselili samo intelektualci, te visoki službenici. Odlazak intelektualaca iz bošnjačkog korpusa prouzrokovao je pojavu samoproglašenih vjerskih autoriteta koji su, često iz neznanja a nekada iz sopstvenih interesa te za ciljeve neprijatelja Bosne i svoje lične, izdavali fetve o neophodnosti hidžre na prostor koji je ostao pod kontrolom Osmanskog carstva, uz navode da “Bosna više nije zemlja Islama”. Time se slabio bošnjački korpus, lomila se kičma jenog naroda,jednostavno dobivala teritorija koju su sada Srbi i Hrvati jednim potpisom iz napuštenog zemljišnog posjeda pretvarali u posjede bivših kmetova I raznoraznih vlaških, cincarovskih i dalmatinskih pridošlica i pečalbara u našoj zemlji. Samo 1882. godine Bošnjaci koji su željeli napustiti BiH podnijeli su 3.003 zahtjeva za isljenje. AU monarhija im je sve zahtjeve bez ikakvog objašnjenja zašto odlaze – odobrila.

Muftijini proglasi

Tadašnji tuzlanski muftija Mehmed Teufik Azabagić, je u periodu od 1884. do 1886. godine u listu “Vatan” izdao niz proglasa upućenih Bošnjacima u kojima je, na osnovu Kur’ana i hadisa, naveo da migracija Bošnjaka nije u skladu sa vjerskim načelima i da ne nasjedaju na tvrdnje samoproglašenih vjerskih autoriteta da Bosna nije zemlja Islama, kao i to da im je dužnost da ostanu u njoj i da je ne napuštaju. Ovakav istup je imao efekta tako da se migracija u velikoj mjeri obustavila. Time muftija Azabagić zaslužuje glavnu ulogu u sprječavanju iseljavanja Bošnjaka izvan BiH. Sa današnje pozicije Bošnjaka i njihovih migracija tema je opet aktuelna i pokazuje šta znači imati intelektualce ovog ranga koji na negativnosti u jednom narodu mogu ukazati i svojim znanjem i autoritetom ih preduprijediti ili čak zaustaviti. Otud potreba neprijatelja Bosne da osim urbicida, kulturocida, genocida … nad Bošnjacima naprave i elitocid. Elitocid je masovno, sistematsko i planirano selektivno pogubljenje, ubijanje i uništavanje intelektualaca iz jednog naroda u cilju izazivanja haosa i ostvarivanja svojih, zacrtanih teritorijalnih i nacionalnih agresivnih aspiracija.

Proglas

•  “(…) Hvala Bogu u našoj zemlji ovakvo nezdravo stanje ne postoji. Ako se domovina napušta samo zbog promjene vlasti i zbog dužnosti obavljanja vojnog roka nepotrebno se uzrujavamo. U svim vjerskim knjigama piše da ukoliko je u jednoj zemlji omogućeno obavljanje vjerskih dužnosti kao što je džuma, Bajram namaz i ezan ta zemlja ne može biti ‘zemlja u kojoj nema islama (…)”;
• “Ako čovjek napusti domovinu gdje se rodio i odrastao moguće je da se suoči sa mnogim problemima. Iz tog razloga nipošto ne treba napuštati domovinu (…) Kada čovjek napusti svoju uzvišenu domovinu gdje je rođen, odrastao, njenu slobodu i povlastice koje pruža, te ode u zemlju čiju klimu, narod, običaje i ekonomsko stanje ne poznaje, s jedne strane će narušiti tjelesno zdravlje, sa druge strane neće moći zadovoljiti svoje osnovne životne potrebštine (…)”;
• “Stanovništvo održava snagu, vrijednost i značaj jednog naroda. Zbog toga muslimani ne smiju napustiti zemlju (…) Koliko se smanji broj muslimanskog stanovništva u našoj domovini, utoliko će se smanjiti i naš utjecaj i značaj (…)”;
• “Mnogi koji su napustili domovinu i otišli u druge zemlje na putu su se susretali sa raznim poteškoćama. Oni koji misle ubuduće migrirati treba da su upoznati sa ovim stanjem. Jer ‘(…) naprimjer od 10 migranata sedmero njih umire prirodnom smrću, te zbog teških uslova tokom seobe. Troje njih ostaju živi ali kako? Oni koji su ostali živi bili bi u stanju platiti za vlastitu smrt samo da bi se oslobodili nevolja koje su ih zadesile tokom putovanja.”;
• “Braćo muslimani! Nije vam dopušteno povoditi se i vjerovati ni u zeru onog što vam govore oni koji su se odselili. Jer time nastavljaju rušenje. Pošto su ih snašle nevolje koje su zaslužili te izgubili imetak i bogatstvo svojih predaka, oni žele da se i vi nađete u istoj situaciji (…)”;
• “Napuštati domovinu zbog nepotrebnih strahova će najviše ići u korist nemuslimanima. Zar će to koristiti i čemu drugom osim služenju interesima prokletim ljudima koji jedva čekaju da napustimo svoju domovinu da bi mogli kao što to i nekoć učiniše, za gotovo nikakav novac zaplijeniti nam kuće, posjede? (…)”;
• “(…) Oni koji napuštaju dom treba da uzmu u obzir mogućnost da će na mjestima gdje odu nekoliko godina provesti kao beskućnici. Jer, za one koji jesu ili koji će migrirati, na mjestima kamo odlaze nisu pripremljeni opremljeni konaci, vile niti dvorovi (…)”.

Ima li ko danas od bošnjačkih intelektualaca koji bi mogao izaći pred narod i zaustaviti val migracija koji je zahvatio svaku poru našeg društva?!