Tajna bosanskih stećaka

Stećak je jedna od misterija bosanskohercegovačke historije jer se velike polemike vode o pitanjima njihovog porijekla, pripadnosti pokojnika koji su sahranjivani ispod stećaka, kao i simboličkih poruka koje nose pojedine predstave uklesane na njima.

Britanski arheolog Arthur Evans koji se zatekao u Bosni 1875. godine. pišući o događajima u Bosni dotakao se i stećaka koji su mu privukli pažnju te je us­tvrdio da su stećci izraz neomanihejskog učenja. S obzirom da je bio vrlo ugledan, njegova je ideja prihvaćena u znanstvenim krugovima što je znatno pridonijelo tome da se teza o stećcima kao bogumilskim nadgrobnim spomenicima ukorijeni u europskoj i južnoslavenskoj historiografiji, mada je u tu teoriju o nadgrobnim spomeni­cima posumnjao i sam ondašnji, ujedno i prvi direktor Zemaljskog muzeja u Sarajevu, Kosta Hörmann.Znatan doprinos proučavanju stećaka dao je i Ćiro Truhelka, kustos i direktor istog muzeja u Sarajevu (naslijedio K. Hörmanna 1905. godine), koji se osim proučavanja predpovijesnih kršćanskih spomenika zainteresirao i za oblike, reljefe i natpise na stećcima. S obzirom da stećci daju jako obilježje srednjovjekovnoj Bosni, sam Truhelka nazvao ih je “starobosanskim mramorovima”. Poslije Drugog svjet­skog rata započelo se iscrpnije dokumentirati, istraživati i konzervirati nalazišta stećaka, a zadnji poznati njihov popis je iz 1980. godine.

A se lezi Klut od Dolnjih strana sin. Legoh jer se zmorih. Nisam vjerovo al sad znam da nikdar nije isti clovek onaj kojino sajdi dlvo i otnaj kojino se u sjeni dlveta odmara. Dulgo sadih dlveta i ni mi tohga zal. Zal mi je tsto stajdoh. Sujza koju pusti ona koju voljoh terza mi je no ovi kam koji na me ona stavi. I da se ne zboravi ko bjeh zapis mi ona stavi da sam cjel svoj vjek sajdio dlveta, a da se odmaram u sjeni ovi kami.

v drugi vtorak v kolovozu 1288. godine

Zapis sa stećka Klutovog

Koja bitka se vodi za stećke govori i podatak iz Srebrenice gdje iako imamo veliki broj nekropola, nijedna se nije našla na zajedničkoj listi UNESCO-a, dok je u susjednoj Bajinoj Bašti (Srbija), odmah na granici sa našom zemljom, na drugoj obali Perućačkog jezera, uvrštena jedna nekropola iako je na bh. strani veći broj stećaka koje su bolje očuvani i bogatije ukrašeni. Dana 15. jula 2016. godine stećak je uvršten na Listu UNESCO-a. Pravo pitanje je da li je nominaciju stećka na Listu UNESCO-a trebala podnijeti isključivo Bosna i Hercegovina, ili kako je to i urađeno BiH s Hrvatskom, Srbijom i Crnom Gorom? Iz kojeg se razloga to dogodilo i zašto povodom nominacije nije zatraženo mišljenje bosanskohercegovačkih naučnih institucija, ANUBiH, Instituta za historiju, BANU‑a, “Preporoda”? Zašto su navedene institucije zaobiđene i da li je “svačiji stećak” ciljano “ničiji stećak” po uzoru na BiH koja je ni nego i ( i Bošnjačka i Hrvatska i Srpska !? )? Da li se međunarodnom nominacijom stećak ciljano otuđuje od Bosne i Hercegovine? Koji to naučni argumenti idu u prilog novonastale teze da su stećci dio zajedničke tradicije i kulture šajkače, šeširića i cetinjske kariklije ? Od bosanskog posta „naše zajedničko“ . A kada je to od ičega što je zajedničko postalo samo bosansko.
Od 30 lokaliteta nekropola koje su popisane kao UNESCO-va mjesta svjetske baštine 22 nalaze u Bosni i Hercegovini, tri u Crnoj Gori, tri u Srbiji i dvije u Hrvatskoj. Kao jedan bitan primjer navešćemo istraživanja Turističke organizacije Srebrenica, sa Seadom Jahićem, magistrom geografije, na čelu koja je još 2013. godine izvela detaljno istraživanje nekropola. Pri tome su registrovali 87 lokacija sa oko 2.000 stećaka samo na teritoriji Srebrenice i Bratunca.

A se lezim rad na svojini plemenitoj. Ime mi Vlk ot Humske zemje sin.Ono tsto tcu ti rejti ti privati al nejmoj mi vjerovati. Tij si ti, ja sam ja pa nam ni istine ne moraju biti iste. Kad budnes ko ja svedi svoj ratcun tko tsto svedoh ja svoj. Ne najdaj se da tce biti vjetcno ono tsto tce tek dojti, al ni ne zali za onijem tsto je projslo. Vetcina ljudi ima malo znanje a velka otcekivanja. Oni tce zato uvijek optuzivati jutce za ono tsto tce im se dejsiti sijutra. Ti voli trenutak u tkome jesi i usne koje te jube. Kasnje tce ti kostji ko sada moje mirno snivati ispod terzka kamena.
Ne prevali mi biljega mojega, pusti ga da stoji kako stoji. Ako me ne razumijes sada ti mozda me razumjedne tvojega sina neki sin.
v proklet dan legoh v godini 1209.

Zapis sa stećka Vlkova

Stećak je za Bošnjake nešto posebno. Pokazatelj postojanja jedne stare civilizacije, prapostojbine svih Bošnjana. Ono što u stećku nisu vidjeli drugi Bošnjani su osjetili. Ono što su drugi osjećali Bošnjani nisu vidjeli. Za nas stećci nisu kamen. Stećak je poezija, žubor vode i poj ptice. Stećak nije krik i smrt. Stećak je opomena, smijeh i početak novog života našeg naroda. Života na istini iz prošlosti za našu sigurniju budućnost.

A se lezi na svoijoj na plemenitoj bastini Sermorad Ozrkov i duhgo mi ti je lejzati.
Kad mimo mohga kama projdes, ako ti se zelja javi da se Bogu za mir morje dujse pomolis ti se tad za svoju dujsu pomol, a za moju nejmoj. Za mir moje dujse ti samo spohmeni ime Grubacino i moja tce dujsa do sljedetceg proletja da treperi i moj dobri duh da je sanja.
A ahko izgovoris ime njejzino nehka ti Bog da puno dobrih ljudi na tvom putu ma kud iso.
v sedamnesti dan v ozujak godne 1322. po Gospodu

Zapis sa stećka Semorada Ozrkova

1094 g. Nenac, knez
Se znamenje Kneza Nenca, Velikoga Kneza Bosanskoga, a postavi je sin njegov Knez Muven, s` Božijom pomoćju i
svojih vjernih, a s` inonom nijednom inom pomoćju, nego on sam. Ti, koji pročitaš moj kam, možda si hodio do zvijezda.
I vratio se jer tami neima ništa do ponovo ti sam. Človjek mojže vidjeti ono tšto nije vidio, tčuti ono tšto nije tčuo, okusti ono tšto nije otkusio, bit tami gdji nije bio, al` uvijek i svagdi,samo sebe može najti, ili ne najti. I mnogo ot moje ruke na zemji bi, a ni ot mene niko ne bi mrtav i ubit. I da ostavih kosti u tujini, i tad bih samo Bosnu sanjo. Človjece, tako da niesi proklet, ne tikaj u me.

Legoh 1094 ljeta, kad bješe suša, pa u nebu ne bješe nijedne suze za me.