Na svijetu nema naroda koji se voli više družiti nego što je naš narod, bošnjački. Razni rođendani, sunećenja djece, godišnjice, useljenja u novu kuću,svadbe,kupovina ( stoke, automobila, namještaja, stana …), krštenja i slave kod Bošnjaka pravoslavne i katoličke vjeroispovjesti, postavljanje novog krova,novi posao … su bili povod za duge sjedeljke i sijela Bošnjaka. U svakoj takvoj prilici nađe se neki stariji gost (nikako domaćin!) koji jednim kraćim govorom upute par dobrih želja domaćinu i ukućanima. Dolaskom islama u ove krajeve muslimani sve manje pažnje pridaju ovim govorima što ne znači da ih je danas u potpunosti nestalo.
Hercegovačke napajalice ili zdravice
Kod Bošnjaka pravoslavaca i katolika tzv. napajalice ili zdravice su i dan danas prisutne na sijelima i drže se uz čašu vina ili rakije, za vrijeme svečanih ručkova i večera na kojim je najčešće okupljen veći broj gostiju. Osoba koja drži zdravicu biranim riječima poželi sreću, dug život, blagostanje itd. domaćinu u čiju čast se održava svečanost. Kod njih se i dan danas razlikuju zdravice koje se napijaju i nazdravljaju na početku jela, u toku i na kraju pred odlazak gostiju iz kuće.
Zdravice u Bosni su prenošene s koljena na koljeno, dopunjavane, mijenjane. U tekstu ispod vam prenosimu dvije izvorne hercegovačke, nekoliko stotina godina stare zdravice koje je izgovarao, kako se tada zvao “dolibaša” ili ravnatelj stola,nastolnik. Glavna mu je zadaća da društvo zabavlja i svakog nazdravi. Fiškuši, njegovi pomoćnici su bili zaduženi za sigurnost.
Vratimo se tih nekoliko stotina godina unazad i pokušajmo zamisliti jedan ovakav skup u okolini Trebinja. Vidjećete koliko su pažnje tadašnji govornici pridavali onom šta će, kada će i pogotovu kome će reći i čestitati. Uporedite to sa dašanjim vremenom u kojem živimo. Vremenu zavisti, oholosti, sitnodušja,siromaštva i neznanja…
Zdravica za kuću i čeljad – Hercegovina,Trebinje
„Popismo u slavu Božju po jednu času i svaku rednju našu, a sada ćemo napiti u zdravlje našega brata domaćina, za njegov žitak i užitak, život i dobro zdravlje.
Za zdravlje njegove poštene glave, njegovih sinova i sinovaca, unuka i omladaka život i lijepo zdravlje, ako Bog da!
Neka našega brata domaćina i njegovih sinova i sinovaca, jaki Bog i današnji dan, dugo i za mnogo a u svakoj sreći pridržao!
Dičio se s njima kao Danica na vedru nebu i kitio slavom i ponosom kano gora Gjurgjevdanom a bostan ružom i bosiljem, da Bog da!
Koji god rad radio, oda zla se branio, niko mu nenahudio! Izpod njegovoga jakoga i visokoga šljemena iznosio dvadeset i četiri sretna sjemena, da Bog da!
Pod žarko sunce, pred težaka i seljaka sjeme sijao, a Bogu se molio, pluto mu širom gonilo a ralo s mirom u dubinu ronilo.Okretalo se iztočnom i zapadnjom, Bog mu davao, a Bog mu pomagao, da Bog da!
Od neba mu rosilo a od zemlje rodilo.Bilo mu u klasu klasato a u busu busato, u trsu trsato a u guvnu hrpato, a u hambaru mnogo.Bio mu hair i berićet, da Bog da!
Klas mu otezao i pretezao, od božjega dara i behara, a od zemaljskoga roda da nasiti voljna i nevoljna, i ko se godj gosti govorio: “Da Bog prosti!”
Na njegovu poštenu sofru dočekivao uboga na poštenje i glas kao danas nas ovdje, ako Bog da! Svakome činio čast i udjelak, svakome dielio, nikad mu nepresušilo, a najviše sebi ostavio! Ko godj mu došao pjevajući, od dvora mu pošao pjevajući i igrajući, ruka punanih, srca vesela a obraza poštena! Svak mu dolazio na izobiljnu čast i na pošteni glas, sad i vazda, da Bog da! „
Kad Dolibaša to izgovori, onda svi koji su za trpezom zaviču: „Amin! Bog te čuo i uslišio !„
Svadbena zdravica iz Popovog polja, Trebinje
Zdrav si mi za ova stara i odavnije plemena, ako Bog da! Iz ovoga stara doma, iz ovoga plemenita plemena, dosta izlazilo crnijeh brada, bijelijeh glava, starijeh okrnjaka, mladijeh ogranaka, ako Bog da!
Od ovoga stara doma i od ovijeh plemenitijeh plemena dosta izlazilo mladijeh cura i nevjesta, pod okoljem, pod oglavijem! U svoja polja odlazile igrajući, dolazile pjevajući, svakog cvijeća berući, dobre glase donoseći, ako Bog da!
Kad god izlazio ispod ovoga šljemena visokoga, sa ognjišta širokoga, izlazio u dobri čas, s Bogom milijem, s anđelom mirnijem, ako Bog da!
Kud okom pogledo, sreću ugledo; sreća te i sretala i stizala, ako Bog da!
Kadgod na tvoja prostrana polja slazio i na plemenita brda izlazio, slazio i izlazio u dobri čas, ako Bog da!
Težaci ti vole gonili! Volovi ti bucali, konji hržali, ovce blejale, koze vrečale, pčele zujale, ako Bog da!
Kad na svoja polja dolazio, dobra svaka nalazio, ako Bog da!
Rukom desnom mahnuo, srećom mahnuo u dobri čas, ako Bog da!
Kudgod mahnuo desnicom, rađalo ti pšenicom! Rijetko sijao, a često ti nicalo! Medna ti rosa rosila, a zemlja ti plodila, ako Bog da!
U busu ti bilo busato, u trsu trsato, u klasu klasato. Na njivi ti bilo stožno, na guvnu mnogo, u kući srećno, haerno i berićetno, ako Bog da!
Polja ti rađala pšenicom, a brda medom i cvijećem, ako Bog da!
Da ti Bog da, da ti budu nebesa rašat, zemlja rađat svakijem darom od Boga poslanijem, ako Bog da!
Kako ti bude koji zeman od godine dohodit, da ti bude oni plod donosit, ako Bog da!
A ti, junače, u svoje ruke prihvaćat i u svoju kuću donosit, ako Bog da!
Da budeš dijeliti tužnu i nevoljnu: na oltar svijeće namjenjivati, a u crkve zadužbine dijeliti, sve od svoga truda, a Božjega danja, ako Bog da!
Da ti gospodin Bog da lijepi haer i berićet u tvrdu volu a u brzu konju, u punoj ćesi a u veseloj sreći, ako Bog da!
Da se budeš u mladosti dičit i hvalit, a u starosti hranit, ako Bog da!
Da ti Bog da, da te se bude svaka dobra sreća držat, kako se drži brštan drveta, kamena, pijesak, zvijezde neba, a anđeli raja nebeskoga: onako se svaka dobra sreća bude tebe držati, brate domaćine! Da te braća i družina budu vavijek lijepo milovat, mjesto činit, a čast nositi, ko dobromu i izabranomu, ako Bog da!
Da te gospodin Bog bude čuvati mutne vode a guste gore, gnjila broda a rđava roda, što je najveće, ako Bog da! A sada, da si mi zdravo, dolibaša!
Interesantno je da su u zdravicama naglašavani pojedini regioni, gradovi kao mjesta poznata po nečemu negativnom,ružnom. Pa tako je Blaženko (Đenko) Miloslavić oko 1950. godine po diktatu pok. dunda Lukarda Žeravice iz Martinovića zapisao napajalicu u kojoj se domaćini opominju da se čuvaju nesreća iz sljedećih gradova i mjesta.
A sad:
Zdrav si domaćine!!
Bog te oslobodio:
Ulizice iz Spljeta
mazge s Mljeta
maramice iz Dubravice,
majkovske torbice,
trstenskog bala,
oraške slave,
zatonskog vozara,
riječkog ribara,
gruškog kamatnika,
pravde dubrovačke,
ubojice brgajskog,
kantara postranjskog,
mlinara župskog,
posta vlaškog i
lupeža konavojskog!
Amen!
Stari Bošnjani Hercegovine ove besjede za stolom nazivale napajalice u smislu da napoje, napune dušu i kuću domaćina zdravljem, srećom,bogatstvom,djecom. Danas ih na području bivše Jugoslavije nazivaju zdravice ali napijalice. Zašto ?!
Napomena: Svako mišljenje autora tekstova i naših sagovornika nije i mišljenje bošnjani.com
Uz odobrenje urednika dozvoljeno je svako kopiranje, umnožavanje, štampanje i publikovanje tekstova sa naše zvanične stranice www.bošnjani.com.