Iz knjige Slavoljuba Bošnjaka – „Zemljopis i poviestnica Bosne“ 1851 god.
U Bosni je jedan narod i to Slavjanski, koi je u Europi najveći. Cielo Slavjansko stablo , dieli se u četiri glavne grane Rusi ,Iliri, Poljaci, Čehoslovaci. Ukupno oko 80.532.000 stanovnika.

Bosansko narječje i Šokci

Bošnjaci su ogranak ovog velikog stabla i spadaju medju pleme Ilirsko.( Po Ivanu Frani Jukiću brojnost Ilira u tom periodu kad je knjiga pisana iznosila je 11,800,000!) …Nariečje, koje se u Bosni govori, od svih Ilirskih najčistje se je sačuvalo, njegovu izverstitost još davno pripoznali su učeni ljudi. Osobito što se tiče čistog izgovora, glasoudaranja i obilnosti riečihj istina bo po varošima ima dosta turskih riečih, al ove većinom iz samog prenavljanja, t. j. pohlepnosti, u govor uzimaju, koje lažno sa ilirskim zamienit mogu. Na primje

toplice- ilidža
most- ćupria ;
ugalj- ćumur :
stolac- skemlia;
vatralj- ćusegia;
verige- sindzir;
skorup- kajmak;
tronog- sadžak;
peć- furuna itd.

Premda u cieloj Bosni pazeći na sprezanje, pregibanje i druge gramatičke forme jesu većinom jednake, to opet nieke rieči niegdi se drugojačie izgovaraju. Tako ovi glas „ie” –
– po Lievnu, Duvnu, Ljubuškomu, Rami, Skoplju, Fojnici, Travniku i Jajcu izgovaraju kao „I“- „Divojka lipo pismu piva“;
– po gornjoj Bosni, oko i preko Drine kao „JE“: „Djevojka ljepo pjesmu pjeva“;
– po krajini Posavini, Visockoj, Tuzlanskoj i Kladanjskoj nahii kao: „IE“ „Dievojka liepo piesmu pieva“.

…Uz Neretvu nieka sela miesto ledja, medja, predja, nedielja, ljubav izgovaraju : leja, meja, preja, nedija, jubav itd.
Glas „H” najbolje izgovaraju Turci, a hristjani izgovaraju ga riedko ol ga u „V“ a prekreću.
Na primjer
muha- muva,
marha- marva itd. Hercegovci glas „D” umekšavaju, ter ga kao taliansko „GE” izgovaraju.

… zatim tako zvani Šokci nieki podmukli akcenat imadu na način Bugarah, tako isto i oko Kreševa pa do Doljanah, čuje se ostanak tog akcenta.
Po Bosni i Slavonii ljudi iztočne cerkve, katolike za šperdnju i narugat jim se hotiući Šokcima nazivlju. U nahiah pako Gradačkoj, Derventskoj i Banjalučkoj kraj Save, ovo ime Šokac i Šokica, nije kod ondašnjeg stanovništva porugateljno, već narodno upravo (?). Katolici bo ondie sami sebe tako nazivlju. Njihov podmuklo zatezajući akcenat, njihovo odielo, mukli pogled, opominje gledaoca na Bugare. Po momu mnienju oni su morali ovamo doći iz Bugarske u ona vriemena, kad su se Bogomili počeli po Bosni širiti (?) oli može biti još od davnašnjih vriemenah kad su Bugari prelazili preko ove robiti. I preko Save u Brodskoj i Gradiškoj Kraini ima čistih šokačkih selah.
Odakle ovo ime Šokac dolazi ? Učeni Ijudi različitog su mnienja.

  • Čaplović u opisanju Slavonie, veli da dolazi od rieci Magjarske šok az (to je mnogo) tumačeći to ovako. Po padnjutju Bosne mnogi su biežali u magjarskim ladjama u Ugarsku i kad su ove preterpane bile, bojeći se da nebi potonule Magjar bi viknuo: „Šok az!“ — To je mnogo. Biva, neterpaj više!(?).
  • Čaplovića recensent bez imena, Tomo Ljubibratić u niemačkom časopisu Hesperus godine 1819. dovodi od talianske rieci: sciocco (subudalast).
  • Ljubibratića pobija Rumy u istomu časopisu Hesperus od godine 1820. dovodeći ovu rieč od skok i uskok, iz tog uzroka što su Latini od gerčke cerkve odskočili, a ova se rieč talianskim pravopisom pisala schokacz, što drugi neznajući proštiti miesto skokac, prostiu šokac!
  • Rumya pobija nieki Jablan Šokčević (lažljivo ime) u Kalendaru slavonskom godine 1825. navodeći svoje mnienje da ova rieč šokac odatle dolazi, što se katolici šakom, a Gerci samo s trimi perstima kerste. Sva ova nagadjanja svak vidi da netreba pobijati, buduć su suviše slaba.
  • Učeni 0. P. Katančić De Istro, pag. 109. 136. i 145. napominje planinu Succus, koja je razstavljala Hire od Trakah, i veli: “Stanovnici ove planine bili su s jedne strane Traci a s druge Iliri i ove su kako Amianus i Sokrates pišu u staro vrieme zvali Succi tj. Sukci”, a od ovih tečajem vremena postanu Šokci, što i ja deržim, koji su se u Bosnu morali naseliti iz one zemlje.

Osim Slavjanah nahodi se u Bosni i Ciganah, koji su turskog zakona, pa opet moraju harač platjati, a u džamiu jim nedadu. Ovih imade po većim varošima i jesu svi kovači. Drugog osim bosanskog jezika neznadu.
Ćifuti stanuju samo u Sarajevu, Travniku i Novom pazaru. Ovi govore španjolski pokvareni jezik. Sve dakle stanovništvo u Bosni od prilike ovako iznosi:

  1. Iliri 1,096,000.
  2. Cigani: 6,000.
  3. Ćifuti: 2,500.
  4. Ukupno: 1,100,000.

Osim ovih stanovnikah ima još:
a) Čergaši, od kojih jedni su Cigani, koji kradu, kotlove šerpe i skrivaju se. Drugi pako Karavlasi, u stara vremena iz Serbie ovamo prešli, oni se onamo sele, gdie jasie i jehovie imade, iz kog derveta načinjaju : zdiele, vretena, preslice itd.O ovoj temi smo već pisali na našoj stranici Vlasi i Srbi – Pokret Bošnjani (bosnjani.com)

  1. b) Vojnici uredni tj. Nizami 6 taborah, što čini zajedno s topčiama 5,700. Arnauti i Kavazi u Travniku i po drugim miestima 500.

Bosna jedina je turska deržava, koja je čista ostala sasvim od turskog jezika, kako po selima tako i po varošima.Drugi se jezik osim bosanskog negovori.Najveća turska gospoda samo onda turski govore kad su kod Vezira. Pogriesno dakle g. Šafarik meće u svomu Narodopisnom Zemevidu 1840. Turke Osmanlie kod Sarajeva, Travnika, Banjaluke itd. Osmanlia ako koi okući se u Travniku, to ti druge godine vec bosanski govori.
Oko Mitrovice Turci arnautski poniešto govore.

Napomena: Svako mišljenje autora tekstova i naših sagovornika nije i mišljenje bošnjani.com

Uz odobrenje urednika dozvoljeno je svako kopiranje, umnožavanje, štampanje i publikovanje tekstova sa naše zvanične stranice www.bošnjani.com.

Podijeli objavu:

Napiši komentar

Najnoviji članci

Najnoviji komentari

Aktuelno