Izdaje!

Cjelokupna historija Bosne je jedna torta sa korama od nepravde, izdaje, rahatluka, gladi, tuge, sevdaha, pljačke i filovima požude, pohote,genocida,smrti,života … raznih debljina. Jedino što ovu tortu veže u ovu neprirodnu formaciju i daje joj težak okus u ustima preživjelih je tzv. šlag na torti. A on je jednak za sve ovo što smo nabrojali. IZDAJA. Sve što se Bosni do sada izdešavalo i što će joj se u budućnosti izdešavati je bilo ili će biti rezultat IZDAJE.Pa da vidimo kakve su se to izdaje odigrale u našoj krvavoj avliji.

Osvajanjem Bosne Sultan Mehmed II Fatih u Bosni je postupio kao i prema ostalim, mačem osvojenim zemljama. Svugdje gdje su mu u ruke pali vladari i velikodostojnici,učeni i umni ljudi dao ih je pogubiti,nekada na najzvjerskiji način. Npr. kralja Stjepana Tomaševića je slagao, prevario i na živog skuhao i mrtvog nehumano ponižavao vješajući ga o drvo ali tako da, predaje navode, je licem okrenut prema Jajcu. Kada su Turci nakon osvajanja ijedne države a osvojili su ich veliki broj nešto slično uradili sa ijednim zatočenim kraljem?!

Osmanska vlast nije ni razmišljala da Bosni, kao najstarijoj državi ovog dijela svijeta ostavi domaću vlastelu bez obzira što bi isti prihvatili islam. Jedina spona su bili potomci bosanske vlastele koji usljed straha i borbe za goli život ili dugoročne kalkulacije (sigurno ne iz ljubavi prema agresoru) milom ili silom odlaze u Istanbul, primaju islam, školuju se, ratuju,indoktriniraju i prave uspješne karijere čime bi se asimilirali u tursko tkivo. Primjer Hasana Kjafije Pruščaka,čije mnoge škole i dan danas u Bosni nose njegovo ime,u djelu Nizam- ul-alem savjetuje vladara da „ ne ostavlja prvake, jer mržnja ne izlazi iz njihovih srca, nego ostaje i prelazi na potomke“.

Znači dolaskom turske vlasti u Bosnu pored dobrovoljne islamizacije Bogumila izvršen je totalni elitocid nad bošnjačkim vođama. Građevine i dvorce bošnjačkog plemstva Turci su u potpunosti porušili,“preorali“, kamen koristili za gradnju puteva, hala, kasarni … ćimr su skoro pa uspjeli uništiti znakove postojanja jedne velike, moćne i bogate kraljevine koja je imala vrlo bpgatu historiju i vrlo razvijenu privredu.O stradanju bogomolja Bogumila te uništavanju, spaljivanju i falsifikovanju sadržaja bosanskih knjiga izvršen je i  kulturocid nad bošnjačkim narodom.
Davajući prednost Bošnjacima muslimanima u odnosu na one koji to nisu Turci su postali direktni krivci za svu zlu krv koja je iz toga nastala jer su druge preostale vjeroispovjesti,sa pravom okrenuli traženju alternative u susjedstvu čime je počeo proces odumiranja svijesti zajedničke bosanske/bošnjačke nacije.

Da li je razlog tadašnje vjersko učenje?

Interesantno je da su u osvojenoj Bosni egzistirale tri kategorije vjernika. Muslimani zatim Kršćani/Hrišćani i na kraju Poturi tj. kako si ih zvali Polumuslimani. Mnogi su ih smatrali primitivnim, zaostalim osobama pa su u tadašnjoj Bosni i opanke zvali „poture“.
Da li se ovdje radi o pripadnicima autohtone bosanske crkve naslonjene na arijanizam ili je riječ o Bogumilima ?
Dr. Safvet beg  Bašagić smatra da su Poturi u stvari patareni ili bogumili. Mnogi ih čak smatraju pripadnicima sekte u islamu poznatu kao Kadezadeli.
Pol Riko, engleski putopisac u XVII vijeku zabilježio je o ovoj sekti: „Čitaju Novi Zavjet na slovenskom jeziku koji im se donosi iz Moravske i Dubrovnika, ali čitaju i Kuran na arapskom i persijskom, piju vino uz Ramazan i imaju misteriozne običaje. Poturi Bosne su svi iz ove sekte, ali plaćaju porez kao kršćani. Poštuju ikone i znak krsta. Obrezuju se i uzimaju primjer Isusa Krista da bi izvodili ovu ceremoniju koja je dugo bila uobičajena među Koptesima, što je jedna sekta grčke crkve u Egiptu“.

Da li zbog gore navedenog ili što svi osvajači svijeta imaju sindrom niže vrijednopsti od naprednijih ali pokorenih civilizacija (npr. Barbari, Huni itd) Turci nikada nisu poštovali Bošnjake niti su im posebno vjerovali. Osim onima koje su lično još od malih nogu odgajali u svojim školama i slali na ratišta širom svijeta da dokažu svoju privrženost okupacionoj vlasti. Time su u raznim periodima turske vladavine u Bosni mnogobrojna sela ostala bez najvitalnijeg dijela muške populacije. Sve to je također jedan od vidova genocida nad Bošnjanima/Bošnjacima. Ne treba naravno zaboraviti ni sva krvava gušenja bošnjačkih pobuna koja su u prvom redu bile bune protiv nepravde, zloupotrebe vlasti,korupcije i uvođenja novih nameta.
U takvim uslovima, desetkovana glađu,nepotizmom,izdajom vođe za bosansku nezavisnost Husein kapetana Gradaščevića,davanjem nezavisnosti Crnoj Gori i Srbiji od strane Osmanskog carstva i pristajanjem na mnoge ustupke, Bosna dočekuje Berlinski kongres gdje su Turci, bukvalno za novac, prodali pokrajinu koja je dala veliki broj velikih vezira i čiji najbolji sinovi su ginuli za turske sulude snove osvajanja gradova i planina koje Bošnjaci do tada nisu mogli ni na mapi naći.

Zašto ?

Najvažnije od njih je zašto Turci nisu radili na jačanju nacionalne svijesti, formiranju nezavisne države, konsolidaciji unutrašnjih prilika u Bosni ? Ostaje to nama, sa ove vremenske distance, velika nepoznanica.
Osim ukoliko od samog početka nije bio cilj da se Bosna uz određene ustupke kada dodje vrijeme za to, proda za novac i beneficije dok bi najvitalniji dio stanovništva a uz to i najobrazovaniji bio raseljen po cijeloj Turskoj. Takvih naših predaka danas u Turskoj je oko 7 000 000 i oni su za Bosnu BESPOVRATNO izgubljeni tačnije 100 % asimilirani.U nedavnom razgovoru sa jednim prijateljem naše stranice saznao sam da je Erdogan uvodeći tzv.Patriotski zakon na mala vrata ozvaničio 100 % asimilaciju bošnjačkog stanovništva u toj državi.
Još veća nepoznanica je zašto su BOSNU Turci prodali za šaku zlata. Istu onu Bosnu nad kojom su „birvaktile „ i sami Turci izvršili genocid,etnocid,kulturocid i urbicid a što je nastavljeno dolaskom Austrougarske monarhije u naše krajeve.

Dolazak Austro-ugarske monarhije

Interesantno je da je prvih dana okupacije austrougarska vojska, još u Doboju 04.08.1878.g. uspostavila Standgericht tj. Prijeki sud. Na taj način su i Austrijanci nastavili sa praksom gušenja bosanskih patriota i uništavanja bošnjackog patriotizma a sve pod izgovorom kazne za pružanje otpora osvajanju Bosne! A koji se to narod na svijetu do sada nije i ne bi branio kada bi bio napadnut ?!
Ukoliko preskočimo historijski period života u Bosni pod Austrougarskom čizmom,  Aleksandrovom šubarom, Titovom šapkom dolazimo do zadnje odlučujuće historijske dekade
Ovdje ćemo pokušati komparirati nekoliko tekstova iz perioda nakon okupacije Bosne od strane Austro ugarske monarhije da bi smo vidjeli sličnost između ondašnjeg načina razmišljanja i ovog sadašnjeg.
Mnogobrojni domaći i strani pisci (čitaj obavještajci) tvrde da nije prošla ni jedna godina od aneksije Bosne da nekad u stotinama a nekada u hiljadama Bošnjaci nisu odlazili. Od 1878.do 1883. austrougarska uprava uopće nije vodila brigu o iseljavanju iz Bosne. Povratak iseljenih je spriječavan naseljavanjem kolonista na njihovu zemlju.Kolonista iz Dalmacije, Vojvodine pa čak i udaljenijih dijelova carstva. Odmah nakon aneksije BiH oko Bihaća je Monarhija naselila 12.000 hrvatskih seljaka koji su uzurpirali zemlju od starosjedilaca. Naravno, podsticaji iseljavanju dolazili su i od srpskog i hrvatskog elementa čime su jačali svoju poziciju i ideje posrbljivanja i pohrvačivanja Bosne.
U posebne razloge iseljavanja vlada austrougarske je navodila,izmedju ostalog: djelovanje izvana i tajna agitacija, strast za dobitkom, religiozni fanatizam, averzija prema pravnoj državi koja za mnoge značila okov a ne korist, ekonomski položaj iseljenika, seoba poznanika, školovanje djece…( da li vam je ovo poznato?!).
Postoje pretpostavke da su nemuslimani iz Bosne pisali pjesme pod pseudonimom turskih pjesnika u kojima se navode Bošnjaci na iseljavanje i prodaju imovine u bescjenje. Poredite ovo sa objavama nepoznatih likova i NVO na internetu koji pozivaju mlade Bošnjake peičama o lagodnom životu na zapadu ili kupovini jeftinih kuća/stanova na obali Antalije i Beleka.
Bilo je naravno i kukolja medju Bošnjacima koji su radi zarade i ostvarivanja materijalne koristi nagovarali svijet na seobu, nudeći se kao posrednici pri jeftinoj prodaji zemlje nebošnjacima. U ovom je i KC i SPC sa svojim novcem i sveštenstvom odigrala ključnu ulogu. Procentualno iselili su najviše seljaci 71,27 %, zatim zanatlije 5,30 %, trgovaca 2,24 %.
Postoji zapisano da je jedna grupa muhadžira na putu prema Turskoj u Sarajevu  izjavila : “ Nama ništa nije uradila Austrija, šta je nama krivo uradili su nam naši načelnici !” ili pak izvještaj rođenog Nijemca referenta iz Bijeljine koji sa indignacijom u svom pismu piše o Ali-beg Pašiću i Ahmet-beg Osmanbegoviću da su “imali smjelosti izjaviti da ih ta fukara ništa i ne interesuje. Ona je niko i ništa ovdje a tako će biti i na drugom mjestu !”. Nije li vam i ovo poznato ?!

Zadnji čin izdaje!

Uzimajući u obzir da su ratnici i vojskovođe, dakle oni koji su mogli pokrenuti otpor monarhiji već osnivanjem prijekih sudova eliminisani, da je bošnjačka inteligencija ili otišla ili prihvatila načela aneksije ( čitaj bila kupljena! ) te da su prekinute sve veze sa Turskom koja je Bošnjake jednostavno odbacila kao iskorišten a sada nepotreban balast, Bosna je već tada bila osuđena na nestanak u dogledno vrijeme. Kritična masa Bošnjaka je bespovratno izgubljena.

Sličnost  ondašnje situacije u i oko Bosne kao i spletke koje su tadašnji vjerski i politički bošnjački prvaci radili narodu i državi su i danas u sofisticiranijoj formi prisutne. Ovdje ne želimo navoditi primjere jer ih je previše a i očiti su.
Razbijačima Bosne ide i na ruku trenutna geopolitička prestrukturiranja u cijelom svijetu pa tako i na Balkanu. Posebno zlo za Bosnu su sveukupne politike nacionalnih stranaka koje niti mogu, niti hoće niti imaju pameti da razrješe ovaj Gordijev čvor zvani Bosna.
Najveću ulogu u nestanku Bosne i Bošnjaka kao autohtonog naroda a ujedno i najveću odgovornost nosi stranka SDA sa svojim satelitima te SNSD, HDZ i sve ostale stranke koje trenutno odlučuju o “sudbini “ Bosne.
Dakle, ako je historija učiteljica, ako se kroz historiju ciklično ponavljaju događaji narodima koji ništa iz historije nisu naučili, predviđanje o sudbini Bosne ostaviću za neki drugi put.
Obično je, kažu ljudi, istina pred nosom sakrivena. Možda je još i na Berlinskom kongresu Bosni data mogućnost da preživi jedan izvjestan period čekajuci „nekog svog Godoa“.Na taj način je njena površina smanjena, država je rascjepkana a bošnjački narod raseljen. A kao što se vidi sve je učinjeno da se „Godo“ ili neko sličan njemu nikada ne pojavi.

Suviše je sličnosti između izdaje Bosne na Berlinskom kongresu i sadašnje izdaje Bosne.
Suviše je sličnosti između ponašanja ondašnjih i sadašnjih Bošnjaka i njihovih autoriteta.
Suviše neprijatelja Bosna je imala i onda i sada a patriotizma, zahvaljujuci „prijekim sudovima današnjih dana“, svakog dana sve je manje.

Mogu li Bošnjaci, kao jedan historijski potrošen narod te kao nikada do sada iscrpljena zemlja Bosna ovaj posljednji čin izdaje preživjeti ?

PS. Poslušajte za kraj pjesmu koju sigurno dugo niste čuli. Još od doba agresije na BiH i pokušajte naći poveznicu sa gore pročitanim tekstom.