Eto nas opet u divnoj prirodi. I Vrbasova dolina odlikuje se svojim posebnim krasotama. I tu ih je ruka Stvoriteljeva haš pregršću razasula. Okolo naokolo prate putnika zelene gorske kose. Jutarnje sunce tek im je počelo pozlaćivati poviše glavice i vrhove. Obronci se bregova milo spuštaju u uzanu dolinu, kojom šumi zeleni Vrbas. Šum vode, koja se je nemirno prebacivala po svom kamenom koritu, jedini je uz živahno pjevanje ptica oživljavao jutarnju tišinu divne okolice.

Od Vrbasa preko Donjeg Vakufa do Sutjeske

I naša cesta a i željeznička pruga izvija se i penje od Jajca prama jugoistoku u polje skopaljsko. Otuda zahvativši prije željeznička pruga Bugojno vraća se i provlači milovidnim krajevima k istoku. I tako ona spaja gvozdenom vezom obale Vrbasa s obalama Bosne. Za malo prođosmo uz cestu mjesto »Babin potok«. Tu ima na putu turskih hanova, a skoro pred svakim hanom ražanj s pečenom janjetinom. Kod hana Luke sađosmo s kola, da razmotrimo i opet jedan bogumilski ostanak, nadgrobni spomenik.

Donji Vakuf

Naša su se kola pomicala blizu obale Vrbasa i najednom eto pred našim očima razvalina nekakova grada. To su na desnoj obali Vrbasa ruševine nekoć gizdavoga grada Vijenca. Cesta ga ovija s tri strane, pa ga lako možeš razgledati, a da se i ne penješ krševitim putem do njegovih ruševina. Iz toga grada potječu grofovi Keglevići. Sunce je već visoko odskočilo. Pred našim očima sve se je bolje otvarala krasna slika plodnoga skopaljskoga polja. Za kratko nam se ukaza vitka drvena munara i toranj pravoslavne crkve…

Donji Vakuf raširio se je u plodnom i krasnom skopaljskom polju uz rijeku Vrbas. … Među stanovnicima ima mnogo bogate vlastele ili begova, koji imadu ondje svoja bogata polja, stoku i kuće. U Donjem Vakufu ima oko 400 kuća i nešto preko 2.000 duša. Od zgrada se svojom vanjštinom ističu krasna novograđena osnovna škola, medresa, džamije i grčko-istočna crkva. Ima i nekakav stari toranj s urom iz turskih vremena. Iz Donjega Vakufa rastječu se ceste na sjever k Travniku i Jajcu, a na jug do Bugojna i dalje. Željeznica je jurila svojim pravcem, a naša su se kola počela uspinjati na brdo Komar. …Preko njega se ovija krasna cesta nebrojenim zavojima. Ta je cesta sagrađena osobitom vještinom. Vješto izvedeni zavoji ceste pružaju očima svakim časkom novih sve ljepših prizora. A kako i ne bi? Bujne livade, pašnjaci, oranice uz bogate i bujne šume, gorske gudure i uvale,  sve se to izmjenjuje divnim skladom, koji te mora da opčara. Komar je sa svojim dolinama i uvalama veoma zanimljiv i kad se voziš željezničkom prugom. … Da ga parni stroj može savladati, pomaže mu zubača i jedan prorov (tunel)…

Na vršku Komara ima han i dvije tri kuće. To je sav život u planinskoj samoći. Svaki putnik ovdje malko popostane, da se odmori i ujedno naužije vidika, što se otvora na milovidnu okolnu nizinu.  S vrška Komara spuštaš se odmjerenim lakim kasom niz obronke i bedra gore. Tako stigneš do hana Potkomara. Odovud sve brže i brže ostavljaš za leđima pomanje humke, dok ne ugledaš opet pitomo travničko polje i one bedeme gorske, pod kojima se sakrio ponosni Travnik. Eto i Travnika. U njem se nijesmo više zadržavali, jer je trebalo još isti dan prispjeti do glavne željezničke pruge, koja vodi u Sarajevo U Travniku zamijenismo naše umorne konje s parnim konjicem i za malo vremena bijasmo na utoku Lašve u Bosnu. Eto nas opet uz stjenovite obale rijeke Bosne, Klisurasta bedra visokih okolnih gora survala se tu naglo, da jedva puste puta zelenkastoj Bosni. Vrlo jezanimljivpogledna te gore s preraznovrsnim njihovim oblicima. Odmah iza postaje Lašve projuri željeznica kroz 45 metara dugi prorov. To je jedini prorov na toj glavnoj pruzi.

Sutjeska

Sutjeska je nekoć bila sijelo bosanskih kraljeva. Tamo se vide i ostanci nekadašnjega kraljevskoga dvora. Ujedno je ovdje najstariji franjevački samostan čitave Bosne. Spominje se već godine 1379. Podzemni prostori crkve kriju kosti mnogih bosanskih velmoža 1 banova. Tu leže i ostanci -pretposljednjega bosanskoga kralja Stjepana Tome. Njegov grob nađen je istom godine 1858god. U okolišu Sutjeske ima mnogo katolika.

          

Današnja Sutjeska broji 50 kuća.


Za vrijeme turskoga gospodstva prva je bila franjevačka crkva, koja je smjela zvonima sazivati svoje vjerne na molitvu. U sutjeskom samostanu ima mnogo znamenitih starina. Tamo je najstariji samostanski pečat, pa stara slika posljednjega kralja Stjepana Tomaševića…

krasna knjižnica itd. Samostan je bio više put spaljen i razoren, nu prije nekoliko godina je posve obnovljen.

Još su slavniji povjesni spomenik bosanski tužne ruševine bogatoga nekoć grada Bobovca. To je opet podrugi sat na istok od Sutjeske. Bobovac je bio za dobe bosanskih kraljeva veoma znamenit. U njem se je čuvala i kraljevska kruna, a kraljevi bi najvoljeli u njem stanovati. Posljednji kralj Stjepan Tomašević preselio je kraljevski dvor godine 1460. u Jajce. Pripovijeda se, da je kraljica Katarina uskliknula tužno, kad ga je morala ostaviti: »Nigda ne ću zaboraviti moje zjenice, moga Bobovca!«…

Visoko

Divnim gorskim krajevima, koje sveudilj oživljuje rijeka Bosna, prođosmo Dobrinje i stigosmo u poveći grad Visoko. Visoko leži pod obroncima susjednih planina. Stislo se je uz lijevu obalu Bosne upravo ondje, gdje potok Lepenica utiče u Bosnu. S toga je i oko lica Visokoga vrlo lijepa i zanimljiva. Putnici idu odavle u šetnje u bližu i daljnu okolicu kao u Fojnicu, Kiseljak itd. … I nad Visokim su razvaline kraljevskoga grada. U Visokom izdavali su bosanski kraljevi povelje, a bio je ondje i sabor bosanskih velmoža… Od Visokoga do Sarajeva ima još 31 kilometar željezničkoga puta. Tu su još postaje Podlugovi, Vogošča, Dvor i Rajilovac. Kod Podlugova je stovarište ruda i željeza, što se dovozi iz Vareša. Kod Vogošče se pruža željeznički trak na 20 kilometara daljine do Čev ljanovića, gdje su rudnici mangana.

Vareš

Grad Vareš sakrio se je duboko u dolini oko potoka Stavnje. Zagrlili su ga gorski bedemi sa svih strana. Gore oko Vareša pune su željezne rude, a u Varešu su glasoviti rudnici i talionice željeza. Već od davnih vremena kopalo se tu željezo. Nu istom god. 1886. začelo se raditi u veliko. I tako se sada u Varešu iskapa godimice preko 50.000 metričkih centi surova željeza. U talionici se zatim lijeva, a u kovnici kuje i priređuje to željezo za razne rukotvorine.

Iza spomenutih postaja pozdravljaju putnika iz daljine vrhunci Trebevića, Treskavice i Igman-planine. Pred očima ti puca sarajevsko polje. Lijevo i desno voćnjaci, vrtovi, dvorci, ljetnici . . . Sve je življe eto Sarajeva!

Nadamo se da je vremeplov zagrijan jer u sljedećem dijelu prenosimo dio putopisa sa trase Sarajevo – Ilidža. 

Napomena: Svako mišljenje autora tekstova i naših sagovornika nije i mišljenje bošnjani.com

Uz odobrenje urednika dozvoljeno je svako kopiranje, umnožavanje, štampanje i publikovanje tekstova sa naše zvanične stranice www.bošnjani.com.

Podijeli objavu:

Napiši komentar

Najnoviji članci

Najnoviji komentari

Aktuelno