U ovom prvom nastavku pročitajte o prvoj etapi putovanja “Od save do Adrije” davne 1898 god. gdina Julija Kempfa iz Hrvatske. Od Bosanskog Broda preko Dervente, Kotorskog do Doboja . Idući put kada budete vozili sjetite se ovoga što je zapisano i pokušsajte stvotiti svoju ličnu predstavu kako je Bosna nekada izgledala. Periodično, svaka dva dana u tačno 09:00 h ćemo na našoj web stranici www.bosnjani.com objaviti po jedan opis ovog veoma zanimljivog turističkog putopisa kroz BiH, svaki propraćen sa tematki prigodnim starim fotografijama. Svaki put priča će biti vezana za drugi grad i drugu oblast. Zato nas pratite i dalje i uživajte u tekstovima koje objavljujemo. Bosnjaci kao autohtoni narod ovih prostora, vidjećete kroz ove tekstove, živi u najljepšoj državi svijeta.

Putopis “Od Save do Adrjie” – 1 dio

….. Lijepe te zemlje prostiru se južno od naše Save i Une. Na istoku dotiču se preko Drine susjedne Srbije i dalje Crne gore, a sa južne i zapadne strane međaši im naša Lika i Krbava, pak divna Dalmacija. Na jugudopire hercegovačko tlo upravo do jadranskoga mora i to kod Kleka ispod utoka Neretve u more i kod Sutorine u dražesnoj Boci Kotorskoj.

Bosanske su gore svuda zaraštene gustim, milovidnim šumama i zelenilom, dočim su hercegovačke što dalje na jug, sve to više puste i vrletne, dok se sasvim u tom ne izjednače s kršnim gorjem susjedne Dalmacije i Crne gore. Podneblje je u šumovitoj Bosni zdravo i dosta oštro, dočim je u Hercegovini zrak ugodan i blag, jer je blizu more. U Hercegovini znade biti ljeti, kad sunčani traci zagriju pećine, upravo nesnosna vrućina.

Raznolične gore i dolovi, strme uvale i pećine, pa opet umiljati obronci, puni bujnoga zelenila, tihe gudure i ravnice, kojima buče i šume brze rijeke bosanske i hercegovačke, prava su dražest cijele zemlje. Svaki putnik uživa s tih prirodnih krasota, kad prolazi osobito u ljetno doba tim krajevima. Svaki čas gleda ti oko nove, prekrasne prirodne slike, kojima je dragi Bog nakitio ponosnu Bosnu i junačku Hercegovinu.

Bosanski Brod

U cik zore rastali smo se sa sumornom još Požegom. Prvi sunčani zraci pozlaćivali su već zelene glavice 654 metra visoke bosanske planine Motajice, što je sa zapada a s onu stranu Save zaštitila Bosanski Brod. Krasan je pogled na tu prvu bosansku planinu, gdjeno se strmo ruši prama tihoj, srebrnoj Savi, koja joj cjeliva milovidno podnožje. Naše su ju oči pozorno pratile, ma da su se i zaustavljale već na zvonicima brodskih crkava, na jablanima i na onim bijelim kućama, što su umiljato razasute po rodnim vinogradima našega lijepoga Broda. Veličajni željeznički most, što spaja bosanski i hrvatski Brod, tako je krasan, da zanima svakoga putnika.

Polagano je prolazila željeznica mostom, kao da nam je htjela što dulje ugađati onim lijepim vidikom na punu čara brodsku okolicu, koju je srebrnim pasom opasala rijeka Sava. Sav Bosanski Brod stiče se u toj jednoj glavnoj ulici. Ima tu i lijepih kuća zidanica. Nu ako još nijesi nikada bio u Bosni, naći ćeš odmah i tu desta stvari nepoznatih, zanimljivih za razmatranje.

Derventa-Doboj.

Širokom nizinom tik Save, uz desnu njezinu obalu, jurio je naš stroj poput vatrena konjića do postaje Sijekovca, gdje je malo posustao. Od Sijekovca ostavlja željeznička cesta sasvim vijugastu Savu. Spušta se zatim ravno na jug, dok se kod Novoga sela ne prihvati obala mutne Ukrine, koja se lijeno vuče onom nepreglednom posavskom ravnicom u Savu.

Ta je bosansko-posavska ravnica od Broda napram jugu posve jednolična. Nema tu onih krasnih ošumljenih bregova ni dolova, koji te u nutrini zemlje tako raznolično susreću i zadivljuju. Obiluje čretištima i pustim poljanama, na kojima raste razna trava, ispremiješena pirikom i vrbovim grmljem. U mnogim poljskim uvalama vidi se mnogo zastajale vode, koja škodi i zdravlju i poljodjelstvu. Svemu tomu kriva je obližnja Sava, koja žalibože za proljetnih i esenskih kiša znade bezobzirce i lijevo i desno zaliti i poplaviti okolna polja i sela.

To biva po malo skoro svake godine, nu najjače se je Sava razgoropadila neke godine za vrijeme zaposjednuća Bosne. Onda je poplavila svu okolicu do Dervente, pa se je moglo poljem ploviti na čamcima. I samo se znade, da radi toga nema na ulazu u Bosnu kod Broda lijepih i pretilih urednih polja, osim što je gdjegdje ona silna vlaga koristila mnogim bujnim livadama.….Nedaleko od Dervente je stari glasoviti samostan ili manastir u Plehanu, a u Brusnici je majdan dobre vrste građevnoga kamena. Kako je okoliš Dervente dosta plodan, bavi se narod ponajviše go spodarstvom

Kotorsko

…Kotorsko se širi uz lijevu obalu Bosne, koja oživljuje sav kraj. Samo selo Kotorsko podaleko je od željezničke postaje, a napučeno je gotovo samim muhamedovcima. Rijeka je Bosna ondje dosta ši- roka, a ističe se osobitom svojom bistroćom i brzinom toka. S lijevei desne obale zelene se livade i voćnjaci. Dalje se još nižu šumovite gorske kose, koje pod raznim imenima dosežu visinu od 400 do 600 metara.

Doboj

Kad si se oprostio s Kotorskim, eto te za kakova pol sata vožnje lijevom obalom Bosne u Doboju.Ljudi oko Doboja bave se ponajviše obrađivanjem polja i gajenjem stoke, a ostali trgovinom. Prokušavanjem opazilo se, da zemlja osobito prija šećernoj repi, pa su za kratko doba stali u veliko gajiti tu korisnu biljku, od koje se pravi šećer. Domala sagradiše na Usori i tvornicu šećera, koja je živo otpočela svoj rad. Na postaji Usori je ogromno skladište drva. Bogate hrastove šume daju krasno drvo za duge, koje se prodaju i izvoze ponajviše u Francusku.

Prirodne krasote oko Doboja morali smo — hoćeš, ne ćeš — iznebuške ostaviti. Zvižduk parnoga stroja naglo nas je sjetio, da valja nastaviti put. Brže bolje sjedosmo u željeznička kola.

U sljedećem putopisu pišemo o trasi od Maglaja preko Žepča, Vranduka i Zenice do Travnika

Napomena: Svako mišljenje autora tekstova i naših sagovornika nije i mišljenje bošnjani.com

Uz odobrenje urednika dozvoljeno je svako kopiranje, umnožavanje, štampanje i publikovanje tekstova sa naše zvanične stranice www.bošnjani.com.

Podijeli objavu:

Napiši komentar

Najnoviji članci

Najnoviji komentari

Aktuelno