Pismo Dr. Mehmeda Spahe iz 1919 god.

…”Jedan je takav gonio stare Muslimane na kraljev dan u pravoslavnu crkvu i silio ih da drže svijeće”…

„Prilike su se kod nas iza tvog odlaska silno promijenile. Bezobzirna i pristrasna uprava u Bosni, a i u ostalim krajevima vrlo je hrđavo djelovala na raspoloženje muslimana i katolika. Vidjeli su da se iza ideala narodnog jedinstva za koje je kratko bio oduševljen, krije isključivo gospodstvo ne jednog plemena, već samo jedne vjere. Samo pravoslavni smatraju se punopravnim državljanima, oni uživaju sve moguće povlastice. Koriste se koruptivnom upravom, a katolici i još više muslimani ne mogu kod vlasti da nađu ni najprimitivnije pravne zaštite. Još ni jedan ubojica, pljačkaš, zločinac koji je zlodjelo počinio na Muslimanima nije kažnjen. Jedan stražar pravoslavni ubio je u Visokom bez ikakva povoda kancelistu Dujmušića, katolika i osuđen je na 5 mjeseci zatvora. A ako Musliman ili katolik pokušaju da se brane od napada pravoslavnih onda se autoritet državne vlasti javlja u punoj snazi i zatvaraju se i dužni i nedužni. Tako su nedavno prijedorski Muslimani bili napadnuti i braneći se ubili jednog pravoslavnog. Vlada je odmah zatvorila 70 najuglednijih Muslimana, među njima mnoge, koji su godine u politici zajedno s pravoslavnim radili. Od napadača nije ni jedan zatvoren. Na sprovodu je jedan Srbin rekao, da u ovoj zemlji nema nikome mjesta, ko nije Srbin i srpske vjere. Muslimanima se i dekretima ministarstva oduzima i slobodna zemlja, a o odšteti nema ni govora, tako da već mnogi – prije imućni sada gladuju. I svi drugi trgovački i slični poslovi, ako vlada u njima ima riječ, oduzimaju se muslimanima i daju pravoslavnima, kao npr. prodaja soli, duhana i dr. Za Šćepanove izvoznice (Šćepan Grđić, povjerenik Zemaljske vlade za Bosnu i Hercegovinu, o.a.) bolje znadeš i ti. Muslimani činovnici pritjerani su svi u kraj, a među pravoslavnim imade ih bez potrebne spreme. Jedan je takav gonio stare Muslimane na kraljev dan u pravoslavnu crkvu i silio ih da drže svijeće. Možeš misliti, kako je to na njih djelovalo. Znaš da smo i u parlamentu brojem poslanika silno prikraćeni i da su nam nametnuti ljudi, koji u narodu nemaju nikakva oslona. Pet takvih poslanika dobilo je na vakufskim izborima na 10. o. m. po 8 glasova i ako su i novcem i prijateljima i vladinim aparatom agitirali. Naša je organizacija (JMO, o.a.) dobila preko 1.000 glasova. I Šerif (Arnautović, direktor vakufa, pristalica radikala, o. a.) je propao, njegov Halilbašić (Mustajbeg, predsjednik, jedan od muslimanskih političara pod austrougarskom upravom, o.a.) dobio je jedva 70 glasova. – U Sandžaku i albanskim predjelima naše države su prilike još mnogo gore. Šaljem ti memorandum (Memorandum muslimanskih izaslanika iz Novopazarskog Sandžaka, objavljen je u Pravdi, 72, 11 X 1919, o. a.) što su ga Muslimani iz ovog kraja predali, pa da vidiš grozota što su ih pretrpjeli. Razumijem potpuno tvoje oduševljenje za narodno jedinstvo, ali onakav nebratski postupak pravoslavnih, koji su sada sami na vlasti, stvara najgore raspoloženje i ja – da ti iskreno reknem – počinjem očajavati nad našom budućnosti. O kakvoj elastičnosti, liberalnosti i toleranciji kod naše braće druge vjere ili barem kod onih koji vladaju, nema ni govora. Šola (Atanasije Šola, predsjednik Zemaljske vlade, o.a.) je, koga ti smatraš liberalnim i ispravnim, vuk u janjećoj koži, posve pristran. On je kriv današnjem stanju. Pribičević i njegovo društvo oslanjanju se u bosanskim pitanjima na njega i njegove drugove. I ja se slažem s tobom da se oko načela, a ne oko osoba treba okupljati, ali načela treba da se i u ovim poslovima uprave ukazuju, a da ne ostaju na papiru. Mogao bi ti ovom svemu još mnogo pisati, ali držim da je ovo dosta“.

14.0ktobar 1919 god.