Godine 1516 na poziv sultana Bošnjaci kreću u pohod na Egipat. U tom pohodu predvodio ih je vezir Sinan-paša Borovinić, u to vrijeme jedan od najuspješnijih vojskovođa carske vojske. Vezir Sinan, bespogovorno izvršavajući naredbe sultana gine u bitci za Kairo godinu dana kasnije ( 22.06.1517 god.) Čuvši za njegovu junačku smrt sultan izreče riječi koje se i danas među Bošnjacima prenose sa koljena na koljeno: „ Egipat osvojih, Sinana izgubih! Zar se sa Sinanom može porediti jedna pokrajina ?! „
Bošnjaci Nubije
Nakon uspješnog zauzimanja Kaira i uopće tog dijela Egipta, gdje su Bošnjaci po ko zna koji put pokazali nevjerovatanu hrabrost, samodisciplinu i vojničku organizovanost sultan ih nakon kraćeg odmora upućuje dalje u pohode znajući da ti ljudi znaju samo za uspjehe i da porazi nisu dio njihovog bića. U području regije Nubija koju čine Južni Egipat ( duž Nila ) i sjeverni Sudan, Bošnjani ratuju sa tamnošnjim starosjediocima i pobunjenicima i nižu uspjeh za uspjehom. Osmansko carstvo, poznavajući budnost i borbenu spremnost našeg naroda, dozvoljava većem broju njih da u tom dijelu ostanu i podignu svoja naselja i utvrđenja
Amelia Ann Blandford Edwards (1831-1892) engleska spisateljica, novinarka, ilustratorka i arheolog amater u djelu “Nazad kroz Nubiju ( Back Through Nubia )” u XIX-tom poglavlju piše: „ Na Ibrimu, kao i kod Derra, postoje kako ih lokalni domorodci nazivaju “poštene porodice“, čije svijetle kose i plave oči kao da su presađene na njihova tijela tamne boje kože. Za njih se tvrdi da potiču iz vremena bosanskih praotaca koji su naselili ovo područje prije 360 godina. Ovi ljudi se ponašaju kao pravi plemići. Muškarci su lijeni i često se svađaju. Žene njihove nosaju duže ogrtače, nose više perli i prstenova od domorodačkih žena. Ovi ljudi drže robove koji za njih rade“. Bošnjane su lokalni stanovnici nazvali Kaladshy ili ljudi dvorova. Po navodima Gđe. Amelije Edwards naši pretci su se ženili i miješali prvenstveno sa dva plemena u Nubiji. I to pleme Garibija ( Al-Gharbiya ) i Džavabere ( Jawabareh ) ali su ipak neobično dugo čuvali svijest o svom porijeklu i na to su bili vrlo ponosni. Pa čak i danas, nakon toliko godina pojedinci pričaju o svojim praocima Bošnjanima. Često su zbog svoje prijeke i prkosne naravi bili u ratu sa vezirima pokrajine, bez obzira na njihovo porijeklo.
Takođe i mnogobrojni engleski putopisci su u 19.stoljeću bilježili prisustvo stanovništva u Nubiji sa kako su navodili „nebesko-plavim plavim očima“ koji su bili porijeklom iz Bosne. Švicarski putopisac, Johann Ludwig Burckhardt, poznat kao čovjek koji je ponovo otkrio hram Abu Simbel te prvi evropljanin koji je opisao Meku i Medinu, svete gradove muslimana, u svojim “Putovanjima u Nubiju” navodi da su Osmanlije između Assuana i Hanekea u 16.stoljeću doveli Bošnjake koji su tu pustili korijene.
Enciklopedija Britanika u svojim člancima o Nubiji između ostalog navodi da su u 14.stoljeću cijelu regiju zauzeli Arapi a da se stanivništvu pridružio još jedan elemenat Bošnjaci. Interesantno da zemlju između Assuana i Derra i dan danas naseljavaju i drže velike zemljišne posjede potomci hrabrih Bošnjana.
Antropološki gledano, navodi u tom članku Enciklopediji Britanika, danas je nubijski tip čovjeka u suštini crnac, koji se karakterizira vrlo tamnim tenom čija boja varira od mahagonij smeđe i tamne bronzane do gotovo crne nijanse.U isto vrijeme tijela su im vrlo mišićava, nos je mnogo veći a jagodice na obrazima ( zigomatični lukovi )su manje istaknuti nego kod ostalog stanovništva Egipta. Nubijci su danas, što je vrlo interesantno,zadržali prepoznatljivi bošnjački karakter. Pored toga što vole prirodu te se u osnovi bave poljoprivredom, od ostalih Egipćana se razlikuju po ratničkom duhu i energičnosti. Veoma veliki broj njih je zaposlen na polju trgovine, teških fizičkih poslova. A posebno se po svojoj iskrenosti, čestitosti te veselom teperamentu izdvajaju od ostalih stanovnika Egipta. Mnogi su zaposleni kao zamjenici šefova, mali trgovci, hamali i vojnici u Egiptu, gdje su obično zapažani po svojoj iskrenosti, te zdravom i veselom temperamentu. Uostalom, pogledajte slike današnjih Nubijaca sa područja koja smo u tekstu vec spomenuli i pokušajte proniknuti u karakter tih ljudi. Na koga vas podsjećaju ?
Uostalom, uporedite slike ovih veselih ali čestitih i hrabrih ljudi iz Afrike sa sa današnjim Bošnjacima. A posebno ćemo vas zasmoliti da pažljivo osmotrite sljedeću sliku.
Dva Arapina sjede i razgovaraju ispred hrama u gradu Derr. Obratite pažnju na tipični položaj koji zauzimaju ljudi tih područja prilikom sjedenja.
A sada dolazimo do sljedeće slike koju vam prenosimo iz knjige “Hiljadu milja Nila ” koju je napisala u tekstu već pomenuta spisateljica Amelia Edwards.
Osmotrite pažljivo položaj tačnije govor tijela dvojice Bošnjaka na slici. Jedan sjedi oslonjen na ruku a drugi na zid sa rukama u džepovima, nonšalantno, jednostavno, dječački ali i nekako frajerski a opet ipak dovoljno ozbiljno i odraslo! Na koga vas podsjećaju ?
Genetika je čudo !
Napomena: Svako mišljenje autora tekstova i naših sagovornika nije i mišljenje bošnjani.com
Uz odobrenje urednika dozvoljeno je svako kopiranje, umnožavanje, štampanje i publikovanje tekstova sa naše zvanične stranice www.bošnjani.com.
Pozdrav za urednstvo. Clanak je extra. Ovo nismo znali do sada. Hvala vam puno. Pozdrav iz Hamburga