Prije izgradnje Starog mosta taj dio Neretve već je bio premošten. Ovaj most i sam Mostar prvi se put spominju u pismu jednog Dubrovčanina vijeću svog grada u kojem piše da se Vladislav Hercegović, sin hercega Stjepana, odmetnuo od oca i da mu je zauzeo Blagaj i dvije kule i most na Neretvi (et do castelli al ponte Neretua). Osmanlije su osvojile ovo područje 1466. i gradić pored mosta postao je sve veći i važniji baš zbog njega.

Stari most 1930 godine

Ne zna se tačno kad je izgrađen taj prvi most, ali se zna da je služio sve do vladavine Mehmeda II Osvajača u 15. stoljeću, kad je izgrađen novi. Ipak, i on je bio lošeg kvaliteta. Evlija Čelebija, osmanlijski putopisac iz 17. stoljeća, zapisao je da je most drveni, istrošen, na lancima, da se prilikom prelaza trese i da je premirao od straha prelazeći ga. Zato nije iznenađujuće što su stanovnici Mostara zamolili sultana Sulejmana Veličanstvenog da izgradi novi, kameni most.

Projekt je povjeren mimaru Hajrudinu, istanbulskom arhitektu i učeniku čuvenog mimara Sinana. Prema legendi, Hajrudin je pobjegao iz Mostara dan prije nego što su podizane skele, iz straha od Sulejmana Veličanstvenog, koji je prijetio da bi bio osuđen na smrt ako bi se luk mosta ikad raspao. Međutim, nema podataka da je Hajrudin ikad vidio svoj most. Umjesto njega gradnjom je rukovodio lokalni vakif Mehmed Karađoz-beg.

Radovi su počeli 24. oktobra 1557. Za gradnju je bilo potrebno 456 kamenih blokova i 300.000 akči (tadašnji osmanlijski novac). Kamen je bio čuveni tenelija, vjerovatno iz kamenoloma otprilike 5 km južno od grada. Radnici su uglavnom bili iz okoline Dubrovnika i iz kadiluka Popovo, koji su bili poznati tesari i kamenoresci. Radovi su završeni devet godina kasnije, 1566. Treba napomenuti da je Mostar dobio ime po čuvarima lokalnog mosta, tj. mostarima. Sam most kroz historiju je nazivan “Novi”, “Sultan-Sulejmanov”, “Veliki” i “Stari”.

Rušenje

Tokom agresije na Bosnu i Hercegovinu (1992–1995) most su djelomično oštetile Vojska Republike Srpske (VRS) i Jugoslavenska narodna armija (JNA). Dana 9. novembra 1993. Hrvatsko vijeće odbrane (HVO) srušilo ga je kao dio kampanje granatiranja i teroriziranja Mostara. Dan ranije HVO je počeo s kampanjom rušenja mosta ispaljujući desetke projektila u luk i kule, što je okončano sutradan.

Foto: Wikipedia.org

General i osuđeni ratni zločinac Slobodan Praljak u pokušaju odbrane i izbjegavanja odgovornosti za rušenje mosta objavio je dokument “Kako je srušen Stari Most”, u kojem je argumentirao da je eksploziv ili mina postavljena na most ili ispod njega, što je uz granatiranje rezultiralo rušenjem mosta. Većina historičara odbacila je te tvrdnje. On je 2004. za Slobodnu Dalmaciju izjavio: “Stari most je bio vojni objekat, a vojni objekat u ratu, bez obzira na njegovu povijesnu i kulturološku vrijednost, može biti srušen.”

Evropski historičari Holm Sundhaussen i Marie-Janine Čalić tvrde da je most srušen granatiranjem HVO-a ili Hrvatske vojske (HV), a slično mišljenje o odgovornosti hrvatskih jedinica izrazio je Međunarodni krivični sud za bivšu Jugoslaviju u presudi “Prlić i drugi” (IT-04-74). Akademici su ocijenili da je most imao malu vojnu važnost i da je granatiranje stare jezgre grada bilo primjer namjernog uništavanja kulturnog dobra, posebno Starog mosta, koji je bio simbol spajanja različitih zajednica. Andras Riedlmayer opisao je rušenje kao čin “ubijanja sjećanja” tj. memoricida, gdje je zajedničko kulturno naslijeđe namjerno uništavano.

Most je ponovo izgradila turska firma Er-Bu materijalima iz okoline primjenjujući osmanlijske građevinske tehnike.
Rekonstrukcija je počela 7. juna 2001, a most je svečano otvoren 23. jula 2004. Ukupni trošak rekonstrukcije iznosio je 15,5 miliona USD.

Most danas 2020. godine

Napomena: Svako mišljenje autora tekstova i naših sagovornika nije i mišljenje bošnjani.com

Uz odobrenje urednika dozvoljeno je svako kopiranje, umnožavanje, štampanje i publikovanje tekstova sa naše zvanične stranice www.bošnjani.com.

Podijeli objavu:

Napiši komentar

Najnoviji članci

Najnoviji komentari

Aktuelno